Vjerovanja o vješticama i narodne predaje koje su o njima nastale ne bi se mogle odrediti kao nešto što posebno obilježava pomorsku sredinu. No, postoje priče koje govore o vješticama kao izazivačima oluje i nevremena, tih pogubnih pojava na moru i uz more koji ovdje poprimaju svoje osebujne značajke.
Smatra se da vještice imaju tu moć da mističnim sposobnostima i sredstvima svladavaju morsku stihiju, da upravljaju grmljavinom, oblacima i valovima na moru. To je čudesna moć za kojom svaki pomorac žudi i kojom bi mogao postići svoj siguran i miran opstanak na moru, moć koja razbuđuje njegovu maštu i težnju za mističnim stjecanjem vlasti nad silama mora.
Čudni su to spletovi svakodnevne životne realnosti i stoljetnih predaja o „onostranim“ tajanstvenim pojavama i vječne čovjekove težnje da ih savlada. Taj osjećaj straha koji stoljećima prožima ljude što žive uz more i poznaju njegovu dobru i zlu ćud pobuđivao je u bespomoćnom čovjeku mnoga vjerovanja, koja su mu pomagala da olakša tegobe života uz more.
U zimskom razdoblju česte su oluje, a javljaju se i šijuni i morske pijavice, a prema predaji smatra se da rastvaraju more do dna, da mogu dići u zrak ljude i cijele brodove, koji poslije bez traga nestaju ili ih čak nalaze negdje na kopnu. U šijunima i pijavicama su duhovi vještica i vještaca, koji u ovom svom obliku, kad izazivaju nevrijeme i svoje opake i zle moći usmjeravaju prema moru uništavajući brodove, shvaćeni su kao izraziti morski demoni i pripadaju pomorskim tradicijama, bez obzira na svoje kontinentalno porijeklo.
Da bi se ovaj morski demon, višćica ili višćun onemogućio u svom zlu djelu, treba se dobro baciti nož ili neki metalni predmet, poput kosira, pa i kamenu ploćicu na koju bi se ucrtalo „salamunovo slovo“ – (jednopotezno nacrtana zvijezda s pet krakova) usred šijuna i da pogodi višćicu ili višćuna u oko, pa će se nevrijeme smiriti.
Vjerovalo se da se zaklinjanjem i nekim molitvicama mogu savladati te mistične sile. Zanimljiva je molitvica sa Dugog otoka, koja bi prema narodnom vjerovanju trebala pomoći, magijski štititi od nesreće na moru:
Grmi lampa
Blažen ki škampa,
Moj sin Pere na sinjemu moru,
žalosna mu majka
Uzme Iška krunicu,
Ide u bunjicu
Molit Boga, svetoga Nikolu
Da njezina sina Peru oslobodi
O’lampanja, o’grmenja, o’tresenja.
O načinu suzbijanja nevremena, bacanjem noža u oblake pričale su se razne priče. Često se u njima žena i punica zamišljaju kao vještice koje postupaju u pomorskoj sredini shodno tamošnjim prilikama: one potapaju brodove, što je u tom kraju najopasnije životno zlo.
Predaja s Pelješca
Na Pelješcu se pričalo o nekom kapetanu jedrenjaka koji je krenuo na daleki put, međutim, kako mu je nešto ostalo doma, on pošalje „maloga“ da mu donese ono što je zaboravio. Kad je mali došao pred vrata kapetanove kuće, čuje kako se dvije žene nešto svađaju i jedna govori: “U tome ćemo ih mjestu potopiti,“ a druga reče „ne, nego u tome i tome“. Tako su se raspravljale dok se nisu dogovorile. Odredile su kako će to učiniti dok je mali sve slušao za vratima.
Kad su završile, mali im kaže da ga je poslao kapetan, zatim se vratio na brod, noseći kapetanu ono što je zaboravio doma. Nakon što je čuo razgovor dvije žene, mali više nije htio na put s brodom, već je htio da ga kapetan iskrca. Kapetan ga je upitao za razlog te ga molio da se ukrca kako ne bi opet dangubio ali je problem bio i vjetar, zbog čega ga nikako nije mogao iskrcati.
„Kad je tako“, reče mali, „molim vas za jednu milost“. „Da čujemo“, odgovori kapetan. „Ako hoćete da idem s vama, kad vam ja kažem da mi u skoroj budućnosti predate zapovijed na brodu, imate me poslušati“. Kapetan mu odgovori da hoće. I digli se na jedro. Jedno su vrijeme putovali lijepo i mirno ali je došlo vrijeme i mali zamoli kapetana da mu da zapovijed. To je bilo ono doba kad su one dvije žene odlučile potopiti brod. Kad je mali dobio zapovijed broda odmah je naredio mornarima da zatvore sva jedra, da napune kanune i sve puške što su imali na brodu. Već se počelo oblačiti, a onda sve grom iza groma. Tada mali zapovijedi da pucaju u oblake i okolo broda što više mogu. Poslije toliko puškaranja oluja se smirila, a mali predao zapovijed kapetanu. Nastavili su mirno putovati. Kada su došli na kopno, kapetanu je došlo pismo da mu je žena i mati umrla, baš onaj isti dan i sat kad je bila oluja.
Višćun nadaleko Kvarnera
Spomenut ćemo i priču o jednom mornaru Bračaninu koji je putovao brodom kada ga je zahvatio strašan šijun nedaleko Kvarnera. Mornar načini salamunovo slovo, baci nož prema šijunu i pogodi višćuna u oko. Poslije nekoliko dana jedan čovjek iz njegova mjesta, isti onaj višćun iz oblaka, ćorav u jedno oko, vratio mu je nož i zaprijetio da nikada više ne ide na more. Ali mornar nije poslušao, i po najmirnijem vremenu krenuo je brodicom na more. Odjednom se iznad njega stvorila oluja i izvrnula brodicu. Mornaru i brodici zauvijek je nestao svaki trag.
U nekim pričama smjenjuju se vještice i vile koje vlasnika broda obdare i srećom, pa umjesto užasa svom slučajnom suputniku prirede divnu prekomorsku pustolovinu, s koje se vraćaju s ubranim plodovima datule, „trsi indijane“ – bambus, oraha, boba, božanje – bobove mahune, jabuke i ostalo.
