Pred vašim gospodstvom ima jedan drugi kaštel koji se zove Dobrinj, smješten na brijegu oko dvije milje unutar kopna, na čijem je području jedna prekrasna uvala, opsegom oko šest milja, i u vrhu koje su u doba kneza Ivana bile podignute mnoge solane, koje su zbog prikladnosti i udobnosti mjesta proizvodile velike količine soli, koja nije bila samo za uporabu njegovog otoka, već je opskrbljivala i čitavo kopno i Morlake svuda unaokolo… (iz konačnog izvješća mletačkog upravitelja otoka Krka Augustina Valera, podnesenog Senatu Republike Venecije po završetku njegova mandata i povratku u Veneciju, 30. studenog, 1527.)1
Fotografija Darko Antolković
Prolazite li mjestom Soline ispod Dobrinja, uočit ćete veliku pješčanu uvalu, koju lokalno stanovništvo zove Meline. U ljetnim mjesecima ona je puna kupača i ljudi koji se mažu ljekovitim blatom koje se nalazi u uvali. Vjerojatno je široj javnosti i najpoznatija upravo po ljekovitom blatu i “crnim ljudima” koji namazani blatom šetaju uvalom čekajući da se ono osuši na koži. Manje turista i posjetioca otoka Krka vjerojatno zna da su se u ovoj uvali nalazile solane. Na info ploči piše i ta informacija, ali pitanje je koliko posjetioca ju je pročitalo? U knjizi Ive Jelenovića “Mikrotoponimija Dobrinjskog područja na otoku Krku”, u kojoj je autor obradio toponime sa područja Dobrinja, nalazi se i toponim MELINI, o kojem autor kaže slijedeće: “M E L l N I (z Melin, na Melini, na Melinah s Melinami) — veliki pješčanik (plaža) uz zapadnu obalu Dobrinjske drage. U pozadini oranice, vinogradi, sjenokoše.
Pogled na Dobrinj i frankopanske solane. Fotografija: Darko Antolković
Potraga kroz toponime
Isti toponim je obrađen i kao ime naselja, o kojem autor piše: “Davno prije tih vremena, još u frankopansko doba, na ovom su se terenu nalazile velike solane. » U prijašnja stoljeća bile su znamenite i solane, gdje se je varila morska sol. Takove su solane bile u skrajnjemu kutu Dobrinjskog zatona, koji se zove »Na Melinah«, i gdje se danas stere selo Soline. Još 1. studenoga god. 1412. potvrdio je kralj Sigismund knezu Nikoli Frankapanu uz ino i solane (maritimas solanas) na otoku Krku, za koje poslije Vinciguerra piše, da su baš izvrstne (saline excellentissime)«
Po mome mišljenju frankopanske solane nisu stajale samo u skrajnjem južnom kutu Dobrinjske drage »gdje se danas stere selo Soline«, nego su sezale sve do skrajnjega sjevernoga kuta drage, a to zaključujem po tome što je čitava obala golema neprekinuta ravnica, gotovo vodoravna s morem, a osim toga, u sjevernom se skrajnjem kutu teren do samoga mora zove »Magazini« pa iako nema više nikakvih tragova nekih skladišta, nego su sve to same koso položene oranice, kukuruzišta, a donekle i vinogradi, ipak jedina misao koja se nameće u vezi s postankom naziva Magazini, jeste da su to nekad bila skladišta frankopanskih solana. Budući da su te solane bile veoma obilne te su konkurirale mletačkima, dužd je iz ljubomora zabranio Ivanu Frankapanu, posljednjemu krčkom knezu, da proizvodi sol. Knez je na to pristao uz uvjet da mu dužd redovito šalje određenu količinu soli (uno maran di sale) za potrebe njegova otoka Krka. Poslije toga ove se solane nisu više nikada obnavljale.” 2
Što će oživjeti priču o solanama?
Kako u ljetnima, a od prošle godine i zimskim mjesecima skoro svakodnevno prolazim kroz Soline, došao sam na ideju da bi bilo dobro osmisliti nešto što će oživjeti priču o solanama. Soline spadaju u najstarija sela Dobrinjštine; spominju se već 30. prosinca 1230. godine u glagoljskoj listini kojom neki Juraj Pariježić daruje crkvu sv. Jurja na Vrhu kod Krasa ( „i po putu ki gre na Solini“ ). Razmišljao sam što bi to moglo biti i zaključio da bi najbolje bilo da to bude sam proizvod solane – SOL.
Pogled na Dobrinj i frankopanske solane. Fotografija Darko Antolković
Kako već dulje vrijeme surađujem s Andreom Radojčić na projektu “U potrazi za frankopanskim posjedima”, zamolio sam ju da osmisli vrećicu soli koja će prezentirati solane. Andrea Radojčić se bavi oslikavanje tekstila i podučavanjem glagoljice, te smo zaključili da bi bilo najbolje uz neki motiv koji je vezan za ovo područje, uključiti i glagoljicu, kako bi se i ona promovirala kao kulturna baština i pismo kojim su pisali Frankopani. “Frankopani su pisali glagoljicom i smatra se da je na Modrušu bila tiskara te da su mnoge isprave vezane uz pavlinski samostan pisane glagoljicom. Sam Bernardin Frankopan dao je napisati Modruški urbar 1486. godine na glagoljici. Kolijevkom glagoljice smatra se otok Krk, na kojem je sačuvano 469 rukopisnih glagoljskih djela. Gdje god krenemo možemo pronaći glagoljske natpise. Moj prvi doticaj s glagoljicom počinje 2014. godine kada sudjelujem u inicijativi vl. Ante Luketića da se glagoljska baština obnovi. Te godine sam napravila radionicu sa čestitkama na glagoljici sa školskom djecom pod nazivom “Glagoljično božićno ruho”, u suradnji sa učiteljicom Mirjnom Grubišić. Tada sam shvatila kako treba ići dalje, jer je potencijal velik“, rekla je Andrea Radojčić. 3
Pilastar iz crkve sv.Mavra u Solinama iz 9.stoljeća. Fotografija Ranko Starac
Za pomoć oko odabira motiva zamolili smo arheologa Ranka Starca, koji nam je dao prijedlog da uz natpis SOL na glagoljici, stavimo pilastar s utorom za učvršćivanje ploče – pluteja, crkve sv. Mavar, Soline 9. stoljeće.
Crkva sv. Mavra. Fotografija Darko Antolković
Sa željom za daljnjom promocijom priče o solana i crkvi sv. Mavra pridružili su nam se Mladen Valjak snimatelj dronom, koji je snimio solane i crkvu sv. Mavra i Neven Cetinjanin ilustrator koji je izradio ilustracije.
Kao zaključak ovog priloga, citirat ću autoricu vrećice Andreu Radojčić iz razgovora za magazin “Zeleno i plavo, koja je rekla ono s čim sam želio zaključiti ovaj prilog: “Mi smo povijesno bogata i intrigantna zemlja, međutim nedovoljno promovirana, a naša je povijest godinama prepuštana zaboravu. Kao dijete slušala sam legende vezane uz Modruš grad, slavni grad plemićke obitelji Frankopan koji je dugo odolijevao turskim napadima. U odrasloj dobi tražim što više načina kako otkriti ono što bi moglo nestati u nepovrat. Proučavanje Frankopana tako je postalo moja cjeloživotna fascinacija”. 4
