O piratima s Kariba svi su čuli. Pirati s Dunava pak svojevrsna su nepoznanica. No, nije bilo tako u 18. stoljeću kada se na potezu Dunava od Apatina pa do Petrovardina učestalo primjenjuje ovaj oblik pljačke.
Hajdučija na kopnenim putevima kroz Slavoniju i Srijem puno puta je opisana i spomenuta. Lako je bilo tad, kroz cijelo vrijeme nesigurnosti i previranja, ”otići u hajduke”, budući da je cijeli naš kraj bio gusto obrastao šumama i grmljem, okružen močvarama i skrivenim rukavcima rijeka.
Kralježnica trgovine
Dunav je pak kao kralježnica postosmanlijskog vremena, glavni prometni put između Beča i Beograda, bio vrlo primamljiva opcija. U vrijeme Rata za austrijsko nasljeđe, između 1741. i 1746. godine, harale su oko ušća Drave u Dunav i širom Podunavlјa hajdučke piratske skupine, brzim šajkama na vesla u nepreglednim obraslim depresijama.
Desna obala Dunava bila je prilično strma te utvrđena brojnim utvrdama i položajima vojarni, poput onih kakve su postojale u Osijeku, Vukovaru i Iloku. Lijeva je pak niska obala, sa zgodnim labirintima rukavaca i nepreglednim ritovima. Ne čudi stoga da je Dunav bio kraljevstvo riječnog piratstva.
U jednom takvom mjestu Bokčinović, pokraj današnjeg Apatina, bilo je sklonište riječnog piratstva 18. stoljeća. Selo je odavno raseljeno upravo zbog ovog problema kada je carica Marija Terezija poslala vojsku na njih.
Hajdučke družine
Harambašu Stepanovića je carska vojska uhvatila 1746. godine. Tada je dokazano da je hajdukovao po Baranji, Bačkoj i Srijemu. Presretao je i plijenio lađe, a od njegove ruke poginulo je 18 ljudi. Nakon što je uhvaćen, osuđen je i, za primjer drugima, ubijen.
Harambaša Stojšić iz Sombora je svoju razbojničku družinu osnovao sredinom 1743., od ljudi iz Bokčinovića i Bobote u slavonskom Podunavlju. Glavno sklonište nalazilo im se na jednoj dunavskoj adi, a pljačkali su na potezu od Apatina do Petrovaradina, ali i po okolnim naseljima.
Sačuvan je i jedan opis pljačke: “Budući da su uzvodno lađe teglili ljudi ili konji, pljačkaši bi se pojavljivali na obali, presjecali ”pajvan” odnosno veliko uže kojim se lađa teglila. Ljude bi otjerali, konje uzeli, a lađu onda lako sustigli svojim plovilima i opljačkali, te je puštali nizvodno da plovi.”
Riječno piratstvo nije rijetkost. Posebice aktualno je bilo u srednjem vijeku. Kozački pirati su operirali diljem Volge ili Dona. Tijekom Američkog rata za neovisnost plovili su pirati rijekama Ohio i Mississippi. Piratstvo na Dunavu i danas postoji u susjednoj Republici Srbiji, kao i u Rumunjskoj.
Vukovarska utvrda Vukovo je stranica na Facebooku koja bilježi manje poznate povijesne detalje iz života Vukovara i okolice. Njezina je svrha kroz manje poznate detalje popularizirati povijest i istaknuti detalje koji su naizgled manje poznati. Naziv dolazi od vukovarske utvrda ”Vukovo” (Castrum Walkow) koja je postojala od oko 846 do 1752. kada je srušena. Možete ih pratiti ovdje!
