Petar Šimunec iz Poljanice po zagovoru B.D.M.B. izbavljen od smrti kod dobre noći 1915. godine. Juraj Gregorić iz Jezera od zmije ujeden zagovorom B.D.M.B. ozdravi 1724. godine. Srnak Mijo iz Petrinje s više vojaka zagovorom B.D.M.B. uteče turskom sužanjstvu godine 1687. Šafran Jela iz Stubice od sablasti zagovorom B.D.M.B. oslobodi se 1687. godine.
Ovo su samo neki od zapisa koji se nalaze uz zidne slike u atriju Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke, smještenog među pitomim brežuljcima Hrvatskog zagorja.
To je svetište već stoljećima mjesto hodočašća milijuna vjernika. Zidne su slike samo prikazani fragmenti ljudi koji su u trenutku nužde, straha i pogibelji vjeru u spasenje predali Blaženoj djevici Mariji. Osim svjedočanstva vjere, zidne slike prikazuju i situacije iz prošlosti.
Crna Madona
Povijest svetišta u Mariji Bistrici usko je povezana s čudotvornim kipom Majke Božje s Djetetom, poznatijim kao “crna Madona”. Kip, koji je najprije bio smješten u kapeli na Vinskom Vrhu, suočio se s opasnošću od turske prijetnje. Stoga ga je 1545. tadašnji župnik krišom prenio u župnu crkvu u Mariji Bistrici. Da bi ga zaštitio, zazidao je kip ispod kora crkve i tajnu njegovog položaja ponio sa sobom u grob. Tek 1588. godine čudesno je svjetlo obasjalo mjesto ispod kora, otkrivši skriveni kip, potpuno očuvan, što je smatrano prvim od mnogih čuda koja su uslijedila.
Svetište je postalo simbolom vjere i nade, mjesto gdje vjernici dolaze kako bi tražili zagovor Majke Božje. Brojne su priče o izlječenjima i uslišanim molitvama, a svjedočanstva o čudesnim djelima šire se daleko izvan granica Hrvatske. Ovaj kip, koji je dvaput bio skriven i ponovno otkriven- prvi put 1588., a drugi put 1650. godine- dodatno je učvrstio vjeru ljudi u njegovu čudotvornu moć.
Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke ima posebno mjesto u srcima vjernika. Hrvatski sabor je 1715. odlučio sagraditi zavjetni oltar u čast Majke Božje Bistričke, a današnja župna crkva građena je krajem 19. stoljeća. Ova crkva postala je simbol otpora i nade, osobito nakon požara 1880. godine. Tom neprilikom je uništena gotovo cijela unutrašnjost, osim čudotvornog kipa i velikog oltara.
Zagovori Majke Božje Bistričke nisu samo povijesna ili kulturna baština, već živa tradicija koja se nastavlja do današnjih dana. Tijekom godina ovo svetište je postalo središte vjere i duhovnosti, gdje se ljudi okupljaju kako bi molili za zdravlje, utjehu i duhovnu snagu. Marija Bistrica službeno je proglašena hrvatskim nacionalnim svetištem 1971. godine, a svetkovina Majke Božje Bistričke slavi se svake godine 13. srpnja.
Svetište je doživjelo svoj povijesni vrhunac 1998. godine, kada je papa Ivan Pavao II. posjetio Mariju Bistricu i proglasio zagrebačkog nadbiskupa Alojzija kardinala Stepinca blaženim. Taj događaj dodatno je utvrdio značaj Marije Bistrice kao duhovnog središta hrvatskog naroda.
Za mnoge vjernike, dolazak u Mariju Bistricu nije samo hodočašće, već duhovno putovanje ispunjeno molitvom, pjesmom i suzama. Svaki hodočasnik donosi svoje osobne molitve i nade, moleći za zagovor Majke Božje Bistričke da im pomogne u teškim trenucima života. Kako je rekao papa Ivan Pavao II., posjetom ovom svetištu ispunjena je njegova dugogodišnja želja. Time je još jednom potvrđena važnost ovog mjesta u srcima vjernika.
U srcima mnogih, Majka Božja Bistrička ostaje “zdravlje bolesnih, utočište grešnika, utjeha žalosnih i pomoćnica kršćana”, a svetište u Mariji Bistrici nastavlja privlačiti tisuće hodočasnika, ujedinjenih u vjeri i molitvi. Više zidnih slika pogledajte u galeriji:
