Opsada Sinja 1715. godine jedan je od ključnih događaja iz Drugog morejskog rata, koji je ostavio dubok trag u povijesti Dalmacije. Grad Sinj, kojeg su Mlečani oslobodili od osmanske vlasti 1686. godine tijekom Prvog morejskog rata, bio je strateški važan za sigurnost kršćanske Dalmacije. Zbog tog značaja, mletačka vlast dodatno je utvrdila i opremila grad, očekujući mogući osmanski napad.
Naime, nakon što su Mlečani preuzeli kontrolu nad Sinjem, grad je postao ključna utvrda na granici s Osmanskim Carstvom. Stoljeće ranije, tijekom Kandijskog rata, Sinj je već bio meta osmanskih napada. Godine 1715., za vrijeme Drugog morejskog rata, osmanska vojska iz Bosne ponovno je pokrenula invaziju na Dalmaciju, a Sinj je zbog streteškog značaja postao njihov glavni cilj.
Osmanska vojska, koja je prema različitim izvorma brojala od 20 pa do čak 60 tisuća vojnika jsuočila se s malom, ali dobro obučenom mletačkom posadom. Dalmatinski providur Angelo Emo i sinjski providur, kapetan Balbi, očekivali su napad te su ojačali domaću vojnu posadu, koja je uključivala oko 100 vojnika, s dodatnih 700 do 900 profesionalnih vojnika. Posada se sastojala se od elitnih grenadira, talijanskog pješaštva, mletačkih draguna i konjanika iz Hrvatske koje su nazivali Crovati. Upravo je ta konjica povijesni temelj za sinjsku alku koja i danas slavi taj događaj.
Bitka za Sinj
Opsada je započela u kolovozu 1715. godine, kada su Osmanlije krenule u silovit napad na Sinj. Tijekom prvih dana opsade, turske snage spalile su dvije crkve i uništile dio sinjske Varoši. Usprkos velikim gubicima, branitelji su pružili žestok otpor, koristeći muškete i topove za obranu tvrđave.
Nakon dva tjedna teških borbi, osmanska vojska suočila se s ozbiljnim problemima. Logistički izazovi, nedostatak hrane i izbijanje dizenterije prisilili su ih da odustanu od opsade. U noći između 14. i 15. kolovoza, Osmanlije su se povukle prema Livnu, ostavljajući iza sebe oko 100 poginulih vojnika i veliki ratni plijen.
Posljedice i nasljeđe
Iako su gubici među braniteljima također bili značajni, s oko stotinu poginulih vojnika, uspješna obrana Sinja zaustavila je osmanski prodor prema dalmatinskoj obali. Time je spriječena ugroza važnih mletačkih gradova poput Splita i Zadra.
Pobjeda nad Osmanlijama pripisana je čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, kojoj su preživjeli branitelji u znak zahvalnosti poslali zlatnu krunu i križ.
U spomen na ovu veličanstvenu pobjedu, Sinjani svake godine održavaju viteški turnir, poznat kao Sinjska alka, koja je postala simbolom njihovog ponosa i nepokolebljivosti. Muzej Sinjske alke danas čuva rekonstrukciju ove herojske bitke, koja svjedoči o hrabrosti i odlučnosti branitelja Sinja u očuvanju slobode i sigurnosti svoga grada.
