in

Slučaj kulta sunca: tko su Ivica i Braco, samoprozvani proroci i iscjelitelji sa zagrebačkog Srebrenjaka

Dojavi prijateljima

Ivica Prokić Toplica bio je zanimljiva osoba koja je krajem šezdesetih godina dvadesetog stoljeća došla iz južne Srbije u Hrvatsku. Prokić je sebe nazivao prvim zagrebačkim prorokom, a ukupno je izdiktirao trinaest knjiga koje je smatrao objavom i samima po sebi ljekovitima.

Sebe je smatrao otkupiteljem čovječanstva i začetnikom novog doba kojeg je prema njemu i prorok Nostradamus najavio u svojim prorčanstvima. Bavio se new age magijskim tehnikama proricanjem kroz spiritizam, u SAD-u iznimno popularnim kanaliziranjem (eng. channeling), tvrdeći da je on samo medij ili kanal, a da kroz njega govore duhovi vodiči koje on nije u potpunosti razumio.

Ivica Prokić Toplica (1950. – 1995.) (foto: screenshot)

Prokić je svoje navodne moći pripisao velikoj boli koju je osjetio na skočnom zglobu lijeve noge bez povoda:

“Nakon kratkog vremena, kada sam došao k svijesti, na tom sam mjestu vidio opekotinu i osjetio nekakvo strujanje po tijelu. To je bio početak. (…) Ustanovio sam da je komadićak Sunca ušao izravno u mene i od tada posjedujem tu moć (…) siječnja 1970. godine rečeno mi je, kad budem imao kilogram zlata, bit ću izravni vodič sa Suncem.”

Stoga je kasnije Prokić stalno sve do smrti nosio oko 1,4 kg zlata na sebi i sa sobom pa su ga neki zvali i “pokretnom zlatarnicom”, a Sunce je postalo glavnim simbolom njegovog pokreta koje je pretvorio i u simbol s trinaest krakova.

Prokić je proricao kako će krajem drugog tisućljeća doći do kataklizme počevši od 1992. godine, a zatim će uslijediti niz prirodnih katastrofa od kojih će biti spašeni samo oni koji se sakriju pod jednu od prema njemu tri “križne gore”: Jastrebac planinu u Srbiji, Avalu kod Beograda i Medvednicu kod Zagreba.

Naslovnica Prokićeve knjige “Hrvatsko proročanstvo” (foto: screenshot)
Naslovnica Prokićeve knjige “Proročanstva Prokić Ivice” (foto: screenshot)

Prokić je svoj kult temeljio na mješavini pojednostavljenih oblika kršćanskog misticizma, new agea, indijske filozofije i tumačenja Nostradamusovih proročanstava. Njegove objave  i filozofija bile su dakle svojevrsna sinkretistička mješavina kršćanstva, istočnjačkih religija, ali i opće mitologije.

Također je najavljivao da će u budućnosti četvrtak zamijeniti kršćansku nedjelju kao poseban dan. Služio se i velikim ogledalom za koje je ustvrdio da mu pomaže pri gledanju ljudskih sudbina, događaja, prošlosti i budućnosti. Poklonici su mu donosili bukete cvijeća i dobrovoljne priloge od čega je živio, a prema novinskim napisima “u samo tri prve godine Prokićevog djelovanja preko milijun obožavatelja prošlo je njegove prakse u potrazi za iscjeljenjem i spasenjem”.

Smrt Ivice Prokića

Utopio se 1995. u Južnoafričkoj Republici na plaži Santa Lucia, a njegovi sljedbenici vjeruju “da ga je val odnio prema Suncu, nakon čega je Ivica postao dio kozmičke energije”.

U vrijeme Prokićeva djelovanja, njegovom Savezu pridružio se mladi ekonomist Josip Grbavac, kojeg iz nepoznatih razloga zovu Braco.

Dok je Prokić primao ljude, Grbavac je samo sjedio uz njega, no s godinama je zauzimao sve značajnije mjesto u Savezu, a Prokić ga je proglašavao svojim nasljednikom.

Naslovnica knjige “Sunce” na kojoj su zajednički potpisani i Braco i Prokić (foto: screenshot)

Nakon Prokićeve smrti 1995. Grbavac je nastavio s njegovom praksom i organizacijom, no još je više svoje djelovanje okrenuo new ageu, razdvojio svoja učenja od bilo koje religije i uveo liječenje pogledom.

Pustio je dugu kosu i odijeva se isključivo u bijelu odjeću. U zagrebačkom naselju Srebrnjak podigao je hram Sunca izgrađen od oniksa u kojem djeluje.

Nasuprot Prokiću koji je ljude primao pojedinačno, Braco ih prima u manjim grupama ili masovno. Prema novinskim reportažama s njegovih praksi:

“Tretman kod njega traje samo tri minute, tijekom kojih Braco stoji na povišenom postolju i blagim, umirujućim pogledom obuvaća dvjestotinak ljudi u prostoriji. Pritom ne izgovara ni jednu jedinu riječ. To je jedini svijetu dosad poznati iscjelitelj kojeg ne zanima od čega boluju okupljeni, koji ne objašnjava kako radi, koji ne govori apsolutno ništa. Pa ipak, okupljeni plaču, drhte i padaju u nesvijest uvjereni da ih je dodirnula Bracina energija. Braco potom šutke odlazi s postolja, masa se razilazi, a u prostoriju ulazi nova skupina, za što se pomno brinu organizatori. I tako svaki dan osim četvrtka, kada je za Savez neradni dan (dio Prokićeve ostavštine). Kad je Braco na nekoj od svojih brojnih turneja, poput aktualne američke, zagrebački sljedbenici nisu zakinuti za njegovu iscjeliteljsku energiju. U prostoriji se, na plazmi, vrti videosnimka njegova pogleda koja, začuđujuće, na masu ima jednak učinak kao da su se susreli s Bracom osobno.”

U jednom članku na kršćanskom portalu Bitno, franjevac Josip Blažević ponudio je s tri motrišta analizu Grbavčeve prakse, ali dotičući se zajedno s njim i Prokićeve. Nazvao je njihovu praksu kultom Sunca:

“S teološkog motrišta treba istaknuti da fenomen Ivica-Braco spada u kategoriju okultnih pojava. Njihova komunikacija s ‘duhovima vodičima’ pripada spiritističkoj kategoriji, u New ageu poznatoj kao ‘kanaliziranje’. Sadržaj njihovih objava tiskanih u preko dvadeset ‘ljekovitih’ knjiga suprotan je kršćanskoj objavi. Za kršćanina je otkupitelj jedino Isus Krist, a dan Gospodinov isključivo nedjelja. Nikakav četvrtak. Nikakav Ivica i Braco. O takvim ‘objavama, kojih je danas sve više, sv. Pavao piše:’„Kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet’ (Gal 1,8). S filozofskog motrišta kult Sunca, što su ga popularizirali Ivica i Braco, lako se može povezati s istim kultom koji je postojao u Srbiji u pretkršćanskom razdoblju. Riječ je, zapravo, o novom poganstvu koje u ambijentu New agea pronalazi nove poklonike. Sa psihološkog motrišta fenomen bi se moglo promatrati u svjetlu suvremenih egomana opterečenih ‘mesijanskim sindromom’ koji se manifestira kroz samouvjerenost osobe u vlastitu mesijansku, proročku ili božansku ulogu, čiji najteži stadij predstavlja autokratska identifikacija sa samim Bogom. Pacijenti takvog iscjelitelja postaju njegovi obožavatelji i sljedbenici, nekrtitički prihvaćaju njegova učenja i odredbe, dekoriraju se njegovim simbolima (talismanima) i podređuju njegovim uputama skroz nesvjesni da su postali članovi njegovog kulta.”

Braco je od Prokića svojedno na dar dobio simbol Sunca od 14-karatnog zlata te je to Sunce s 13 krakova postalo i jedan od Bracinih glavnih simbola. Braco na internetskim stranicama prodaje različite oblike toga Sunca kao nakit od zlata. Na službenim stranicama o tome se kaže:

“Bracin simbol sunca čiji je cilj biti vanjskim izrazom onoga što pomaže ljudima kroz njegov pogled pokazuje vrlo specifične karakteristike. To je sunce s 13 zraka.”

Braco i njegov simbol Sunca (foto: screenshot Braco.me)

Josip Grbavac Braco često je na turnejama, poglavito u Njemačkoj, a prisutan je i u medijskom prostoru. Osim svoje internetske stranice ima i svoju vlastitu internetsku televiziju za Live stream gazing, odnosno Bracino gledanje uživo, a napisao je ili su drugi o njemu napisali 20-ak knjiga te stotinjak DVD-a.

Od poznatijih osoba u Hrvatskoj koji su išli na tretmane bili su glazbenici Boris Novković i Jurica Pađen koji su snimili i skladbe koje se također mogu kupiti na Bracinom webshopu.

Literatura:

Vukelić, Deniver (2021): Magija na hrvatskome povijesnom prostoru. Zagreb: Školska knjiga.

http: //www.jutarnji.hr/vijesti/braco-tvrdi-da-lijeci-pogledom.-u-tri-minute.-moze-vas-gledati-i-preko-interneta/2039742/

https: //www.bitno.net/vjera/bracolatrija-iili-kult-sunca

https: //braco-shop.com/

https ://www.braco.me/en/

Priča o vitezovima graničarima s mosta u Tounju govori o bezimenim junacima spašenima od zaborava

Riječko groblje Kozala ogledalo je događaja, ljudi i burne povijesti kroz koju je prolazio grad