Za cijelo razdoblje koje je prethodilo 12. stoljeću kada cijelo područje Hrvatske i Slavonije dolazi pod vlast Arpadovića, postoji razmjerno malo podataka o plemićkim gradovima. U tom mračnom razdoblju, postoji jedna iznimka, danas izgubljeni utvrđeni grad kneza Ljudevita Posavskog koji u povijesnim izvorima nakon razdoblja Rimskog Carstva predstavlja prvi spomen postojanja nekog grada u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
Ljudevit Posavski bio je knez Panonske Hrvatske, a vladao je od 810. do 823. godine. U „Franačkim ljetopisima“ poznat je kao Liudewitus, dux Pannoniae inferioris (Ljudevit, knez Donje Panonije). U povijesti je ostao zapamćen po ustanku koji je vodio protiv Franaka koji je bio izazvan okrutnošću uprave franačkoga markgrofa Kadolaha, upravitelja Furlanije.
Franački pohod
Franački ljetopisi Annales Regni Francorum bilježe kako je u siječnju 820. godine na saboru u Aachenu odlučeno kako će Franci na Ljudevitove pobunjenike poslati čak tri odvojene vojske što je trebalo biti učinjeno “čim stigne proljeće i trava postane jestiva za konje. “
Novi pohod na Ljudevita iz tri smjera: sjeverna franačka vojska iz Bavarske kretala se dolinom Dunava, pa preko Drave prodirala prema Panonskoj Hrvatskoj; južna vojska iz Furlanije kretala se preko alpskih prijevoja. Treća vojska krenula je iz Tirola preko Koruške. Prve dvije vojske Ljudevitove su snage zaustavile, prvu na Dravi, a drugu u Alpama. Pred trećom je uzmakao prema Hrvatskoj, što je onda otvorilo put i ostalima.
Nakon prodora u područje između Save i Drave, Francima ostaje jedino pljačkanje, budući da Ljudevit ondje nije zapodjenuo bitke. Slično se ponovilo i sljedeće godine, 821. U listopadu te godine, na Saboru u Diedenhofenu, franački vojskovođe izvjestili su cara kako se Ljudevit nije htio upustiti u bitku.
Tajanstvena utvrda
Franački ljetopisi donose kako “Ljudevit nije poduzeo ništa, nego se sa svojima držao u gradu koji je bio podigao na strmom brdu…” Upravo taj podatak već stoljećima raspiruje špekulacije o tome gdje se tajanstveni grad Ljudevita Posavskog mogao nalaziti.
Povjesničar Ferdo Šišić tako smatra kako se taj grad ” nalazio negdje na jugu, oko Siska” gdje je Ljudevit i stolovao, dok Ivo Goldstein otvara i mogućnost kako se nalazio na nekom brežuljku podno Medvednice, poput Gradeca ili Susedgrada. Od mogućih lokacija, spominje se i Požega, odnosno Papuk.
Legenda pak, bilježi kako u blizini Gornjeg Hruševca kod Velike Gorice na vrhu strmoga brijega zvanog Gradišće leže ostatci utvrde kneza Ljudevita Posavskog koja je bila podignuta na ruševinama starog rimskog grada Ad Finesa.
Promatrajući pak, širi kontekst šturog izvora poznata su tri važna podatka o prvom plemićkom gradu ovih prostora. Njegov je graditelj bio Ljudevit i bio je sagrađen na strmom brdu i posljednje: grad franačka vojska nije mogla osvojiti i time izvršiti svoj temeljni zadatak: uništiti pobunu.
Iz toga razloga pretpostavlja se kako je grad morao biti dovoljno prostran da omogući boravak znatnoj vojnoj sili što je značilo i velike zalihe hrane te pristup pitkoj vodi. U svakom slučaju, grad je morao biti u stanju izdržati višemjesečnu opsadu i imati vlastite radionice i nastambe unutar obrambenog prstena.
Pri ovome, treba imati na umu kako je početkom 9. stoljeća kao građevinski materijal pregledavalo drvo, a ne kamen te je u svakom slučaju Ljudevitov grad bio građen od drveta.
S druge strane, drvo nije moglo biti ozbiljna prepreka franačkoj vojsci pa ih je u osvajanju spriječilo nešto drugo – činjenica kako je Ljudevit svoj grad izgradio na strmoj i sa svih strana teško dostupnoj poziciji. Ljudevitov grad tako se morao nalaziti na položaju poput Okića ili Malog Kalnika, no trebao je biti prostraniji.
Drvo kao materijal
Pri ovome, treba uzeti u obzir i kako je jedan od Ljudevitovih saveznika, gradeški patrijarh Fortunat poslao “vješte graditelje koji su imali zadatak utvrditi Ljudevitove utvrde”. Iz toga se može zaključiti kako je u to doba postojalo više plemenskih i župnih središta koja su bila dobro utvrđena no to može navesti i na pogrešan zaključak da su to bili zidani, tvrdi gradovi. U stvarnosti su bili od drveta.
U zapadnoeuropskim zemljama, najstarija zidana kula Langeais sagrađena je 992. godine, skoro stoljeće i pol nakon događaja koji opisuju izgubljeni grad Ljudevita Posavskog. Neke su strukture ipak, mogle biti i zidane budući da je bilo očuvanih tragova iz doba Rimskog Carstva, no većina je radova ipak izvođena u drvu, materijalu kojim se moglo brzo graditi i relativno lako baratati što je u ratnim uvjetima bila nužnost zbog hitne izgradnje i dogradnje.
O Ljudevitovu gradu poznato je jako malo, da se nalazio na strmom brijegu i da ga nije mogla osvojiti tada najsnažnija vojska. Njegova drvena konstrukcija davno je istrunula, mogući tragovi drvenih konstrukcija uništeni su u plitkom humusnom sloju stjenovitih vrhova što erozijom što kasnijom izgradnjom u nekom čvrstom materijalu.
Poznato je, međutim, kako su istraživanja na nekim lokalitetima potvrdila postojanje konstrukcija koje bi po stilu graditeljstva mogle odgovarati stilu kojim je bio utvrđen grad Ljudevita Posavskog. Na Gradecu je primjerice, tijekom istraživanja na krajnjem sjevernom vrhu njegova tlocrtnog trokuta otkriven dio bedema izveden drvenim oblicama između kojih je nabijena zemlja.
Tijekom arheoloških istraživanja sjevernog dvorišta starog grada Ozlja iznad kasnoantičkih ostataka koji upućuju na “visoko urbanizirani grad” otkrivene su zidane strukture na temelju kojih jedan od istraživača, Lazo Ćurković, zaključuje: “Kako je navedeni zid s pragom građen u dva navrata, postoji mogućnost da je ovaj donji znatno stariji i da je već u desetom stoljeću ovdje bio ulaz u grad…”
S druge strane, istraživanja kraj mjesta Gornji Hruševec u današnjoj općini Kravarsko na mjestu zvanom “Gradišće” otkrile su rimsko naselje opasano opasan zidinama od pečene crvene cigle po rubu strmog brijega. U središtu grada postojalo je uzvišenje kružnog oblika visoko nekoliko desetaka metara na čijim temeljima je u kasnijem starohrvatskom razdoblju postojala obrambena kula. Pronađeni su i i ostaci starohrvatskog oružja i keramike.
Stvarna lokacija izgubljenog grada kneza Ljudevita ostaje misterija o kojoj se prolazom vremena pojave sve novije teorije no ostaje činjenica zabilježena u ljetopisima; nekoć je negdje na području kontinentalne Hrvatske postojao moćan, utvrđeni grad na strmom brijegu. Prema opisu iz ljetopisa i istraživanjima na terenu, postoje sličnosti koje sugeriraju kako je drevni Ad Fines grad u koji se sklonio Ljudevit Posavski.
Poražen nakon višekratnog uspješnog otpora nadmoćnijim franačkim postrojbama, Ljudevit se pak, sklonio u Dalmaciju, gdje ga je ujak njegova neprijatelja i franačkog vazala Borne dao ubiti.
