Najznamenitija građevina u Lipiku zasigurno je Kursalon, nekoć slavno i raskošno lječilište prepoznatljivo po zgradama smještenima u velikom perivoju. Bio je stjecište zabave, gotovo kopija onoga u bečkom Gradskom parku i jednog od najljepših objekata tog tipa i namjene u zemljama krune Sv. Stjepana. Danas strpljivo čeka obnovu.
U srcu Slavonije
U Hrvatskoj ne postoji kupališni kompleks koji bi bio ravan Lipiku, a mogli bismo ga usporediti – ne toliko po veličini koliko po stilu -sa slavnim kupalištima kao što su Marienbad (Marianske Lazne), Karlsbad (Karlovy Vary), Herkulesbad (Baile Herculane) što su svojim sadržajima i ikonografijom arhitekture stvarali nekoć tipično srednjoeuropsko stjecište bolesnih i zdravih, kamo se odlazilo sklapati poznanstva, slušati koncertne majstore, kartati, voditi prolazne ljubavi i usput liječiti rasklimanu armaturu tijela.
Iako je još u 18. stoljeću Lipik zbog svojih termalnih izvora bio poznato izletište, kupalište se razvija tek nakon 1867. godine kada ga kupuje vukovarski bačvar Antun Knoll, koji ulaže znatna sredstva u uređenje kupki i perivoja. Lječilište se počinje izgrađivati sedamdesetih godina 19. stoljeća otvaranjem triju hotela i popratnih sadržaja. Tako je 1875. godine Lipik posjetilo 776 gostiju.
Godine 1885. kupalište je prodano Josephu Deutschu i Ernestu Schwimmeru iz Budimpešte. Čini se da su u početku vlasnici davali lječilište u podnajam, ali su ubrzo sami počeli voditi kupališni posao te ulagati znatna sredstva u reklamiranje i gradnju novih zgrada.
Uređen je perivoj s cvjetnim gredicama, alejama, jezerima i vodoskocima. Lipik je postao odmaralište, gdje su se osim kupki nalazili i brojni sadržaji za zabavu i razonodu. Oko kupališnog kompleksa s vremenom su nicale privatne vile i mali pensioni. Otvarale su se kavane i restorani.
Za zahtjevne goste, pa i za mjesnu gospodu, pobrinula se javna kuća nazvana “Novi svijet”, skrivena u pokrajnjoj ulici iza visoke ograde. Nad svom tom raskoši i bizarnostima ukusa, mode i užitaka širili su se miomirisi bečke i peštanske kuhinje i praškog slastičarskog umijeća među koje se lukavo uvlačio domaći dim janjetine na ražnju.
Simbol Lipika
Kupališno ravnateljstvo odlučilo se 1893. godine podići novu reprezentativnu zgradu s ugostiteljskim sadržajima, nazvanu Kursalon (lječilišni salon). Gradnja je i počela 1893. godine po projektu Gustava Ratha iz Budimpešte u stilu neorenesanse, s ostakljenim krilima koja mu podaju lakoću i prozračnost.
U Kursalonu se nalazila kavana, restauracija, kasino s ruletom, salon s klavirom s posebnim ulazom iz parka rezerviran samo za dame, te velika koncertna i plesna dvorana.
O gradnji Kursalona pisale su i lokalne novine: „Kupalištna uprava u Lipiku gradi u kupalištnom perivoju, tik do natkrivenog šetališta, novu veliku zgradu, u kojoj će biti: restauracija, kavana, prostrana dvorana (za ples, itd.) te kuhinja, stan za gostioničara i družinčad i druge nuzgredne prostorije. Veličinom i ukusom gradnje biti će ovo jedno između najljepših zdanja u Lipiku.”
Gosti su stizali sa svih strana Europe i Monarhije, pa čak i iz Sjedinjenih država. Gostovali su glazbenici i pjevači. Uz bečke valcere, u Kursalonu se mogao čuti i talijanski belkanto, prebiranje ženskog tamburaškog orkestra iz Zagreba i štrajhanje ciganskih violina iz Pešte. U promenadnim i kursalonskim koncertima sudjelovao je i stalni kupališni orkestar. Gosti su pak osobito uživali u solo točkama trubača vojne kapele, koje je izvodio skriven među drvećem parka.
Stradao u ratu
Tijekom godina mijenjali su se manji detalji unutar same građevine, a najveća rekonstrukcija izvedena je sa dogradnjom novog hotela Lipik u osamdesetim godinama. Tada je rekonstruirana i višenamjenska dvorana, a jedno vrijeme je Lipik ponovo imao i svoj kasino unutar Kursalona.
Prvotni unutrašnji izgled Kursalona sačuvan je na nekoliko starih fotografija. Najstarije potječu iz turističke brošure Bad Lipik in Slavonien izdane neposredno nakon gradnje 1894. godine. Autor je Thomas von Marschalko, profesor dermatologije na kološvarskom sveučilištu, koji je od lipnja do rujna svake godine boravio u Lipiku. Zapisi i fotografije u toj knjižici dokumentiraju izgled nekih prostorija nakon izgradnje, pa je ta knjižica važan dokument za poznavanje danas uništenih interijera Kursalona.
Građevina je bombardirana u više navrata, te je potpuno izgorila u jesen 1991 . Više godina stajala je bez krova, a 1998. započeta je obnova pod vodstvom njemačke tvrtke TLP – Therme Lipik Projektmanagement GmbH. Godine 2000. oko zidova zgrade podignuta je zaštitna skela s krovom, nakon čega je većim dijelom obijena unutarnja i vanjska žbuka, a neki su zidovi prezidani.
Obnova je ubrzo stala, a 2007. godine preuzeo ju je Hrvatski restauratorski zavod. Tehnološki zanimljiva te oblikovno i stilski vrijedna građevina s kraja 19. stoljeća, gotovo je u potpunosti izgubila svoja izvorna arhitektonska obilježja, te će, s obzirom na njezino značenje, u obnovi biti nužno napraviti faksimilnu rekonstrukciju.
Prema istraživanju Petra Puhmajera iz Hrvatskog restauratorskog zavoda recentni projekti obnove predviđali su tek djelomičnu rekonstrukciju zgrade i njezinih interijera, a poslijeratna obnova započeta 1998. nije obuhvatila dostatna konzervatorska istraživanja.
Radovima koji su tada izvedeni uklonjeno je i poništeno mnogo izvornog materijala. Tako danas nije moguće potpuno rekonstruirati sve povijesne elemente i ambijente Kursalona.
