Orko je zanimljivo biće koje se zameće među noge istarskih, kvarnerskih i dalmatinskih seljaka. Njegovo slavensko ime Mrak ukazuje na njegove čini, jer on napravi da čovjek jednostavno ne vidi pravi put ako ne poštuje nepisano zadane norme ponašanja među ljudima.
Orko se pokazuje noću, kao mali magarac koji naraste ili se kad ga uzjašite podigne jako visoko. Rjeđe se pokazuje kao mazga, pas, kozlić, miš ili ovca (crna). Putnici naiđu na njega na putu, vraćajući se iz grada ili putujući u drugo selo. On pase ili leži, a ponekad se sam podvuče umornome putniku među noge. Ugodno ga je jahati, pa se putnik opusti i ponekad zaspe.
Odmah, ili nakon nekog vremena Orko se preobrazi, naraste ili se podigne jako visoko i odnese putnika na sasvim drugu stranu od one na koju je namjeravao poći, na drvo, na zvonik, na brdo ili pokraj kraj lokve. Putnik (koji zna kako), može Orka ponekad nagnati da se vrati na ono mjesto gdje ga je uzjahao (ali samo prije prvih pijetlova). Po nekima, može se zauzdati nerabljenom uzicom, uzicom od janjeće vune ili krunicom.
Staro biće mitskih predaja
Postanak orka u pričanju se obično ne pojašnjava, i time se on razlikuje od drugih noćnih prikaza Ipak, po nekima Orko nastaje na kokošjem gnojištu koje nije bilo sedam godina prekopano ili postaje od smeća.
U Poljicima se javlja pod imenima smetinjak, posmetinjak, manjimorgo. Kad nestane, za sobom ostavlja smrad ili čak nastaje iz neke smrdljive tvari i na kraju se pretvori u “vrlo smrdljivu tvar” .
U Sinjskoj krajini zabilježeni su i nazivi kurto i pulan za maninorga, a zovu ga i manjinjorgo i maminjorgo. Taj “đavliji konj” zasmradio je jahača Petra Palošu izmetom nalik na sinju ili crnu mast, a čitav događaj postao je tako poznat da su se i djeca toga igrala.
Od splitskog manjinjorga čovjek se mogao zaštiti svetim moćima ili blagoslovljenom travom, a mogao ga je i ubiti mašućii otraga šiljastim nožem bijela drška i bijelih korica.
U Istri, a i drugdje, vjerovanja o Orko-a kao demona koji u obliku životinje nosi jahača stopila su se s vjerovanjem o mraku ili Orku kao golemom biću. Tu se on javlja kao gorostas koji opkorači cestu ili kao dva tornja. Takav mrak stoji često jednom nogom na jednoj gromači ili gomili, a drugom na drugoj.
Ponekad ide od stabla do stabla ili od krova do krova. Često nema glave, iako u jednom primjeru puši debelu cigaru. On je poput dima, velik je kao stablo oraha. Nestaje u zoru kad pijevci zapjevaju. Opasno je proći između njegovih nogu, ali ne smije se bježati pred njim. Izgubi se ako mu kažeš: “Hodi mrak ća, aš ću te pocurat”.
Sličan je i Orko u selu Svirče na Hvaru. Govorilo se da bi umro onaj tko bi prošao između njegovih nogu. Raskrečio bi se preko puta i preskakao s kuće na kuću. U Svirčima na Hvaru Orho je veliki čovjek koji noću zapriječi put, raste i smanjuje se, širi ruke i noge. Ljudi se usuđuju poći naprijed samo kad su trojica (Sv. Trojstvo), jer Orho bježi od trojice i nestane.
Orko pod drugim imenima
Tako je u jednoj priči čovjek iz Gdinja na Hvaru naišao u Makarskoj na veliku prikazu koja je jednu nogu držala na jednom kolniku, a drugu na drugom i nije ga propuštala. Morao je tu prikazu tri puta zaklinjati da ga pusti, jer da on nije iz toga kraja .
U Otoku u Sinjskoj krajini čovjek stoji jednom nogom na Biokovu a drugom na Gradini, visok je kilometar.
U selu Bogomolje na Hvaru prolaznik je kod groblja noću čuo jak vihor i vidio Orha koji je legao preko puta kao veliki daleki čovjek. Znao je da se ne smije vratiti i pokušao ga je preskočiti, ali nije uspio. Ujutro su ga tu našli mrtvoga.
U Gdinju Orko stane preko puta, jednom nogom na jednoj, a drugom na drugoj gomili. Tko prođe ispod njega, umre .
Zaštita
Da se putnik zaštiti od Orka, mora promijeniiti cipele na nozi, čim ga počne hvatati malaksalost i nesvjestica. Ovo isto moraju činiti i oni, koji su već bili od Orka nošeni, jer bi ih mogao ponovo ponesti u neki drugi kraj.
Činjenica da Orko uglavnom zatekne ljude vraćajući se kući simbolički bi se mogla objasniti na način da su ljudi pribjegavali takvim predajama kada su morali pobjeći od problema, ili se jednostavno ukloniti na neko vrijeme od svojih bližnjih.
Tada je bilo prigodno reći da se netko nije vratio kući jer ga je orko oteo i ostavio u nekom drugom kraju. Dakle, pojava orka može se u jednu ruku prikazati i kao bijeg od stvarnosti putem korištenja usmenih priča o tom mračnom stvorenju, ili kao svojevrsni bijeg od određene vrste odgovornosti. Ljudi su često pribjegavali objašnjavanj
