Dok smo odrastali, većina nas je slušala priče o Krampusu, kao biću koje je napola čovjek, a napola koza. Ako bismo bili neposlušni, donio bi nam šibu tijekom noći s 5. na 6. prosinca, kontrastno svetom Nikoli, koji bi nas darivao ako bismo bili dobri. U vrtiću nas je “teta” plašila Krampusom kako ne bismo zalazili iza brda u dvorištu. To je u našem slučaju djelovalo upravo suprotno jer je u mnogima probudilo znatiželju.
Smatra se da vjerovanje u njega potječe iz Njemačke i Austrije u kojima se spomenuta noć najčešće naziva Krampusnacht, a njegov naziv dolazi od njemačke riječi “Krampen” čiji je prijevod “kanđa”. Etnologinja Dunja Rihtman-Auguštin ga povezuje sa srednjovjekovnim ophodima “različitih rutavih bića” te s pretkršćanskim agrarnim kultovima. Širenjem kršćanstva počeo se povezivati s Božićem, iako je Crkva dugo branila vjerovanje u njega, kao i mnoge druge elemente paganizma, koji su još uvijek prisutni u kršćanstvu.
Krampus u Austriji i Njemačkoj
Kako bismo se osvrnuli na običaje vezane uz Krampusa u Hrvatskoj, važno je objasniti njihove pojavnosti u Austriji. Naime, običaji su, zbog toga što je Hrvatska dugo bila dio Austro-Ugarske, lako dospjeli u nju. U Austriji se održava Krampuslauf koji doživljava sve veću popularnost ondje. Tomu je tako što zbog želje za očuvanjem nematerijalne baštine, što zbog komercijalizacije Božića.
U pitanju je običaj da se muškarci napiju, preruše u krampuse pa trče, zvone i buče ulicama. Također, 1890-ih došlo je do procvata proizvodnje blagdanskih čestitki u Austriji i Njemačkoj od kojih su jedne poznate kao Krampuskarten. Na njima gotovo uvijek piše “Gruß (ili Gruss) vom Krampus”, u prijevodu “pozdrav od Krampusa”. Krampuskarten prikazuju Krampusa kako lovi djecu i kako ih je vezao lancima, a u prvoj polovici 20. stoljeća uz Krampusa stoji žena koja ga utjelovljuje (s ulovljenim muškarcima) ili ga je ulovila.
Krampus u Hrvatskoj
Etnologinja Maja Alujević navodi da je blagdan sv. Nikole, odnosno Nikolinje, u Hrvatskoj jedan od mlađih običaja koji nema snažno uporište u narodnoj tradiciji, što se može povezati s pojavom Krampusa na ovim prostorima, iako je originalno njemačko vjerovanje.
Krampus je uvijek strašna pratnja sv. Nikole te se djecu na otoku Hvaru, vratimo li se na temu vrtića, strašilo dolaskom ovog dvojca te ih se ohrabrivalo da se sakriju i zaključaju u sobu kako ih Krampus ne bi oteo. Prema filologu i kulturnom antropologu Marku Dragiću, u Veloj Luci na Korčuli roditelji su plašili djecu Krampusom nekoliko dana prije blagdana, pa bi ona korigirala ponašanje i sudjelovala u pripremi za Božić.
Etnolog Mladen Tomljenović navodi da su na Silbi organizirali priredbe s dvojcem. Krampus bi mahao šibom i lupao lancima kako bi se djeca preplašila i bila poslušna. Sv. Nikola bi im pak na tim priredbama davao poklone, a u samoj noći s 5. na 6. prosinca bi stavljali tanjure na prozore kako bi ih dobili. Prisutni su Nikolinjski ophodi u kojima sudjeluju osobe prerušene u sv. Nikolu i Krampusa, a idu od vrata do vrata te (najčešće uz pristanak roditelja) plaše djecu. U Svinišću bi, prema Dragiću, glumci ispitivali djecu razna pitanja kako bi utvrdili jesu li bila dobra ili ne.
Prema književnici Maci Jambrešić-Štefanić, u Koprivnici bi veći dječaci u predvečerje sv. Nikole stavljali kapu od papira i bradu na glavu, a lice bi bojali crvenim krep-papirom. Obukli bi bijelu haljinu, zavezali pojas i hodali s velikim štapom u rukama, a prilazili bi manjoj djeci.
S njima bi bio anđeo u bijeloj haljini i s košaricom darova, ali sve to ne bi bilo potpuno bez “crnog” Krampusa. On bi lupanjem lancima objavljivao njihov dolazak i uz njih je u rukama držao veliku šibu. Nosio bi crnu odjeću, a na glavi crnu kapu s papirnatim crvenim rogovima i crnu čarapu.
Oživljavanje običaja Krampuslaufa
Kako svijet postaje sve brži, može se primijetiti veća težnja ljudi za starim i tradicionalnim. To se može protumačiti kao strah od gubljenja pojedinosti kulture u brzini ili kao povezanost s nečim poznatim i stabilnim.
Krampuslauf Svetog Martina na Muri primjer je oživljavanja, odnosno započinjanja, običaja koji u tom kraju u tome obliku i po tom nazivu nije postojao. “Svetomartinski Krampusi” navode da je manifestacija osnovana 2010. godine s “ciljem promicanja i promocije tradicionalnog obilježavanja dana Svetog Nikole, predstavljanja tradicionalne maske i odijela Svetomartinskog Krampusa te promicanja i predstavljanja kulture općine Sveti Martin na Muri”.
Manifestacija se održava i ove godine, a često sudjeluju inozemni Krampusi.
