Kralj Dmitar Zvonimir naslijedio je velikog kralja Petra Krešimira 1075. godine i vladao je sve do 1089. godine. Iz svog kraljevskog Knina vladao je velikom i snažnom Hrvatskom i cijelo vrijeme nastojao obnoviti snažnu hrvatsku mornaricu.
U tome je na koncu i uspio, no dugo je oklijevao i vagao treba li se kraljevstvo upustiti u gradnju velikih ratnih lađa nužnih za kontrolu nad Jadranom? Na samom početku njegove vladavine, njegova mornarica nije se mogla mjeriti s mletačkom, bizantskom ili saracenskom i bilo je jasno da nešto treba poduzeti.
Jednog dana, nakon još jednog beskrajnog sastanka, kralj je završio sa savjetnicima i naredio gradnju velikih lađa. Što ga je potaknulo na takvu odluku govori legenda o kralju Zvonimiru i ribi.
Legenda o kralju i ribi
Predaja kaže kako je u to vrijeme kralj Zvonimir boravio u Kaštelima i vijećao sa svojim savjetnicima. Govorili su mu kako i on mora biti jak na moru kao što je na kopnu to bio kralj Tomislav. Mletački, bizantski i saracenski brodovi slobodno su plovili Jadranom a malene lađice hrvatske mornarice morali su se od njih kriti jer u bitki nisu imali šanse. Usprkos svoj vještini i hrabrosti Neretljana čak ni oni nisu mogli obraniti obalu od napadača.
Unatoč molbama savjetnika, kralj Zvonimir je o gradnji duboko promišljao, jer kažu, nije bio nagao čovjek. Vodio se maksimom kako je prvo trebalo dobro razmisliti, predvidjeti koješta pa tek onda odlučiti. Čekao je na kakav jači poticaj, a on mu je kako nastavlja legenda, stigao u neobičnom obliku.
Jednog su mu dana dvorjani javili kako je došao neki čovjek i rekao kako želi k njemu. “Dovedite ga!” naredio je kralj unatoč upozorenju dvorjana koji su pridošlicu nazvali čudnim. Krupan i bradat, bio je bos i lice mu je bilo opaljeno od sunca. Činilo se kao da je pridošlica kralju u posjet stigla ravno iz mora. Pod rukom, nosio je čudan poklon.
Veliku ribu sa žutim blistavim ljuskama koja je bila još živa. Pridošlica je neobičan poklon stavio kralju pod noge. “Sjajna je!” rekao je Zvonimir. “Još je sjajnije kralju, što ti riba nosi!” Odgovorio je pridošlica i otvorio ribi usta. Iz njih, udari na kameni pod i jako zazveči zlatni prsten.
Iznenađen, kralj je pitao pridošlicu o čemu se radi i dobio odgovor koji ga je natjerao na odluku. “Ulovio sam kralju, ovu ribu pod tvojim dvorima. Kao da je doplivala upravo tebi. Prsten koji sam pronašao u njezinim ustima je prsten kakav svake godine mletački dužd baca u more tijekom svečanosti u kojoj svoju Veneciju vjenčava s morem. Bio sam mornar i vidio sam to uživo.”
Kralj Zvonimir uzeo je prsten, razgledao ga i vrtio po rukama. Bio je to znak koji je čekao. “Kralju, ova je riba dopustila da je ulovim baš pred tvojim dvorima, to je jako čudno i nisam tako nečem u svim svojim godinama na moru svjedočio” Rekao je kralju pridošlica.
“Dovedite moje savjetnike” Naredio je kralj. Ubrzo je dvorana bila puna. “Otvorite škverove, pripremite paklinu, počnite kovati lance i sidra, sašijte jedra i dovedite prave majstore. naše lađe moraju biti čvršće i veće od svih drugih na Jadranu..”Kralj Zvonimir podigao je ruku, na prstu je sjao zlatni prsten koji je donio ribar. Hrvatsko kraljevstvo počelo je graditi mornaricu.
Ovdje završava legenda, a povijesna vrela bilježe kako je uskoro hrvatska mornarica postala jedna od najjačih ne samo na Jadranu već i cijelom Mediteranu. Tako je naprimjer, kao papin saveznik 1083. godine sudjelovala u osvajanju Drača. Godinu dana kasnije, sudjelovala je u teškim borbama uz grčku i albansku obalu i nanijela teške poraze mletačkoj floti.
Na mornaricu kralja Dmitra Zvonimira danas podsjeća i raketna topovnjača RTOP-12 “Kralj Dmitar Zvonimir”koja se od 2001. godine nalazi u sastavu flote Hrvatske ratne mornarice. Izgrađen je u Brodogradilištu Kraljevica 2001. godine. Brod je u klasi raketne topovnjače Kralj Petar Krešimir IV. Kralj Dmitar Zvonimir projektiran je u zagrebačkom Brodarskom institutu.
