Tog dana u zagrebačkoj Vlaškoj 5 bljeskalica foto aparata osvijetlila je freske tamne sobe bivše lože slobodnih zidara Prudentia koja je gotovo stoljeće i pol ranije djelovala u Zagrebu. Bilo je proljeće, 1940. godine i dolazio je rat.
Progoni samo što nisu započeli i djelovanje loža slobodnih zidara bilo je završeno. Fotografije koje u ovom članku ekskluzivno predstavljamo su one iste koje je snimio fotograf, poznati povjesničar i slobodni zidar Djuro Szabo.
Na odlasku, zatvorio je i zaključao metalna vrata koja su kasnije prikazana na okviru njegove poznate knjige “Stari Zagreb”.
Ta simbolička gesta bila je svojevrstan epilog događaja koji su potresli svijet i zauvijek promijenili djelovanje slobodnih zidara na području Hrvatske. Treća generacija loža slobodnih zidara bila je završena.
Užurbano skrivanje
Obredni pribori, mačevi, pregače i ostala oprema u tom trenutku već je bila pospremljena na sigurno ili uništena. Istražujući razvoj i silnice djelovanja slobodnih zidara na ovom prostorima, dolazimo do drugog članka u serijalu koji opisuje upravo genezu razvoja loža.
U moru podataka i knjiga koje su napisane na temu Slobodnog zidarstva u Hrvatskoj, ono se nalazi među rijetkim temama za koje uglavnom postoji za i protiv literatura gdje se susreću dva tretmana. Jedan koji o njima piše pozitivno, a drugi negativno.
Ući u stvarne tragove i rastumačiti događaje koji su se odigravali izvan svjetala pozornice pokazuje se kao misija u kojoj simbolika igra važnu ulogu. Takav je slučaj i s vratima lože slobodnih zidara Prudentia u zagrebačkoj Vlaškoj 5.
Ta vrata, zavijek ovjekovječena na naslovnici knjige Djure Szabe “Stari Zagreb”, danas pronalazimo u muzeju grada Zagreba. Potpuno restaurirala i obojena u crno, uz njih stoji opis “vrata trgovine”.
Vrata, kao vremeplov, vode nas natrag kroz povijest, u vrijeme nastanka slobodnog zidarstva u Hrvatskoj. Prvi period je osnivanje organizacija slobodnih zidara 1756. godine do 1778. godine po hrvatskim oficirima koji su boravili u inozemstvu. Drugi period je za vrijeme Napoleonskih ratova od 1805.- 1814. godine, a treći, moderni period broji se od 1870. godine do danas.
Geneza razvoja
Nakon sedmogodišnjeg rata 1756. do 1763. godine hrvatski oficiri koji su boravili u Francuskoj i drugim zemljama, vratili su se u Hrvatsku nakon čega su počeli prenositi masonske ideje i raditi na stvaranju organizacije u kojima su u to vrijeme bili uglavnom oficiri.
Prvu masonsku ložu osnovali su granični oficiri u Glini 1759. godine pod imenom “L’amitie querre” u kojoj je pored ostalih oficira bio i pukovniik grof Ivan Drašković. Ova loža u svome radu služila se francuskim jezikom.
Drugu ložu “Prudentia” osnovao je u Zagrebu grof Ivan Drašković 1773. godine nakon što je napustio vojničku službu i došao u Zagreb.
Treća loža u Hrvatskoj “Vigilantia” osnovana je 1773. godine u Osijeku, a zatim su osnovane još neke lože u Križevcima, Otočcu, Karlovcu kao graničnim mjestima u kojima su bili oficiri.
Četvrtu masonsku ložu pod imenom “L’union parfaite” osnovao je grof Drašković u Klenovniku kraj Varaždina. Loža je kasnije promijenila ime u “Libertas” te se u svom radu služila latinskim jezikom.
Pošto većina članova nije poznavala latinski jezik, neki su se članovi od nje odcijepili i osnovali novu ložu pod imenom “Zu dem drei drahen”, koja se služila njemačkim jezikom i stavila se pod zaštitu velike njemačke lože u Berlinu.
Ovaj period završava 1795. godine kada Car Josip II zabranjuje slobodno zidarstvo u Habsburškoj Monarhiji što označava kraj javnog djelovanja prve generacije loža.
Drugi period
U drugom periodu od 1805. do 1814. godine nastaje novi polet u stvaranju masonskih loža. Poslije okupacije naših krajeva, francujski oficiri stacnirani u Hrvatskoj rade na osnivanju loža u Dubrovniku, Splitu, Zadru i Karlovcu.
U tim su ložama najviše zastupljeni upravo francuski oficiri s nekoliko bogatih domaćih ljudi i visoke aristokracije. Poslije odlaska francuske vojske, aktivnost u masonskim ložama sve je više zamirala.
Hrvatsko građanstvo bilo je neprijateljski raspoloženo prema slobodnim zidarima. Tako je jednom prilikom masa građana navalila na prostorije lože u Karlovcu i potpuno ih razrušila.
Rušenje tih prostorija lože zaplašilo je slobodne zidare pa su prestali s obnavljanjem loža. Postojeće lože prestale su s radom i zamrle.
Treći period
Tako je nastao zastoj i prekid u radu masona, koji je trajao nekih 60 godina sve do 1873. kada nastaje novi treći, moderni period. Obilježilo ga je osnivanje lože “Nächstenliebe” u Sisku. Ova loža bila je pod zaštitom i oslanjala se na veliku ložu Njemačke.
Osnovali su je intelektualci i trgovci iz Siska, koji je tada bio značajan trgovački grad jer su kroz njega prolazili putevi za istok. Među osnivačima lože bio je Fiegel, činovnik Dunavskog parobrodarskog društva, a koji je bio njen rukovodilac. Fiegel se kasnije preselio u Beč, pa je njegovim odlaskom loža prestala raditi, ali je i dalje ostala u registru kao organizacija.
Ložu “Hrvatska vila” pokušali su osnovati 1894. godine u Zagrebu dr. Adolf Mihalić, dr. Ivan Bojničić i još neki službenici Statističkog ureda u Zagrebu. Tadašnji vladar Kuen Hedervari nije im htio odobriti prvila za rad kako se ne bi zamjerio klerikalcima, koji su bili protivnici slobodnih zidara.
No, osnivači su iskoristili priliku što sisačka loža koja je bila zamrla, nije izbrisana iz registra. Spojili su se s članovima te lože u Sisku i 1895. godine osnovali zajednički ložu pod imenom “Ljubav bližnjemu”. Ovu ložu su kasnije pomagale beogradska loža “Pobratim” i riječka loža “Sirijus”, zbog čega je brzo napredovala i stalno povećavala broj svojih članova. Loža je izgradila 1911. godine svoj Hram u Zagrebu, u Mošinskoj ulici (broj 22), danas Nazorova 24.
Prostori su bili opremljeni slikama i skulpturama domaćih slikara. Hram i prostori su bili za vrijeme NDH devastirani, među drugim stvarima nestao je i kip Ivana Krstitelja, rad Rudolfa Valdeca.
Danas je hram preuređen u stanove, na ulazu u hodnik su ostale crno-bijele pločice, kao uspomena na bratska druženja u crno-bijelom svijetu.
Osnivanje i zabrane
1900. godine osnovana je masonska loža pod imenom “Sirijus” u Rijeci. U toj loži bilo je Hrvata, Mađara i Talijana koji su se dobro slagali sve do prvog svjetskog rata, kada su nastala politička previranja. Loža je u to vrijeme brojila 50 članova i oslanjala se na veliku ložu Mađarske.
Poslije prvog svjetskog rata i zauzimanja Rijeke od strane Talijana, veliki dio Hrvata i Mađara istupilo je iz lože. Dolaskom fašizma u Italiju, loža “Sirijus” zabranjena je 1922 te je prestala s radom.
Masonska loža u Opatiji osnovana je 1901. godine te se oslanjala na veliku ložu Francuske. Među članovima lože bilo je i Talijana koji su pred prvi svjetski rat aktivno radili na dolasku i okupaciji Opatije. Također, radili su i na razbijanju lože, jer su neki njeni članovi bili za ujedinjenje Jugoslavije. Nakon dolaska fašizma na vlast u Italiji ova loža je zabranjena.
Pronađeni kovčezi
1912. godine osnovana je masonska loža “Budnost” u Osijeku, koja je radila sve do 1940 godine, kada su zabranjene sve lože u Jugoslaviji. Članovi su bili liječnici, pravnici, industrijalci, veletrgovci, profesori i obrtnici. Za vrijeme prvog svjetskog rata ova loža se bavila i humanitarnim akcijama te je osnovala društvo “Kap mlijeka”, koje je pomagalo djeci ljudi koji su otići u rat.
Loža se oslanjala na veliku ložu Mađarske. Mnogo godina. Kasnije, oprema, spisi i dokumenti iz te lože pronađeni su i postali temeljem izložbe “Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost” koja je održana u Hrvatski povijesni muzeju 2004. godine.
Masonska loža “Maksimilijan Vrhovac” osnovana je pak, 1913. godine u Zagrebu . Dobila je ime po jednom od najistaknutijih članova stare masonske lože Prudentia, Maksimilijanu Vrhovcu.
Tijekom prvog svjetskog rata organizirani rad u ložama je prestao i podržavani su samo povremeni pojedinačni kontakti među članovima lože. Poslije rata masoni su počeli obnavljati svoje organizacije i stvarati nove.
Sukob među ložama
Nova loža “Grof Ivan Drašković” osnovana je 1919. godine u Zagrebu. S obzirom na novonastalu situaciju poslije rata i ujedinjene Jugoslavije među članovima je dolazilo do sukoba u organizaciji zbog različitih političkih svjetonazora. Zbog tih sukoba jedan dio članova je istupilo iz lože i stvorilo novu ložu “Pravednost” 1920. godine.
Nakon završetka rata 1919. godine sve lože u Jugoslaviji su se ujedinile i osnovale veliku ložu “Jugoslavija”, koja se oslanjala na konvent “Velikog orijenta” Francuske u Parizu.
U postojećoj loža “Ljubav bližnjem” u Zagrebu među članovima postojali su sukobi na nacionalnoj osnovi. Jedan dio članova bio je protiv pristupanja pod okrilje velike lože “Jugoslavija”. Kako su neslaganja postajala sve veća, ova loža nije normalno radila sve do 1926. godine kada je odlučeno da loža počne aktivnije djelovati.
Pošto nije mogla postojati bez potpore velike lože “Jugoslavije”, neki članovi osnovali su još dvije nove lože “Prometej” i Amitia”. Ove dvije nove lože zajedno sa ložom “Ljubav bližjem” osnovale su 1929. godine svoju veliku ložu “Libertas”. Pravila za rad ove lože potvrđena su od Banske vlasti u Zagrebu.
Pod okrilje velike lože “Libertas”, došla je i nova loža “Hrvatska vila”. Ove lože nisu bile priznate tj. nisu osvijetljene po nekom masonskom konventu, već su postojale kao divlje lože sve do 1940. godine kada su prestale s radom.
1922. godine osnovan je masonski vjenčić koji je kasnije prerastao u masonsku ložu “Ivanjski krijes” u Karlovcu. Loža je brojila 35 članova koji su bili pripadnici raznih političkih stranaka i vjerskih pripadnosti.
Slobodni zidari su poslije prvog svjetskog rata u Karlovcu izbjegavali političke diskusije te su se više orijentirali na razne gradske probleme, kulturni rad i predavanja (sociologija, umjetnost, muzika, medicina, religija, razvitak industrije itd.) kako u samoj loži, tako i među građanstvom u gradu.
Iz tog razloga njihov utjecaj u gradu je bio velik. Poslije 1938. godine utjecaj ustaških i fašističkih struja dolazio je do izražaja i u samoj loži. Također, od Banske vlasti u Zagrebu sugerirano im je da prestanu s radom, nakon čega su sastanci rijetko održavani, a slobodni zidari su se orijentirali na pojedinačne kontakte.
Masonska loža “Sloboda” osnovana je 1924. godine u Dubrovniku, koja je djelovala sve do 1940. godine. Brojila je 40 članova u vrijeme svog raspuštanja. Bila je sastavljena od raznih brodarskih poduzetnika, viših mornaričkih oficira i jednog djela intelektualaca, odvjetnika i inženjera. Ova loža bila je značajan politički i ekonomski faktor u gradu, jer je u svojim redovima imala najutjecajnije ljude.
1926. godine osnovana je masonska loža “Pravda” u Splitu od masona koji su bili članovi beogradskih i zagrebačkih loža. Brojila je oko 60 članova uglavnom iz redova intelektualaca, inženjera, liječnika, odvjetnika, profesora kao i državnih službenika. Kao i u većini drugih loža, na sastancima lože izbjegavane su političke diskusije.
Korupcija loža
“Zagreb 1090” bila je masonska loža osnovana 1927. godine u Zagrebu sa sjedištem u Jurišićevoj ulici broj 4 gdje se danas nalazi Hrvatska poštanska banka. Ovo je bila čisto židovska loža, čiji su članovi mogli biti samo lica židovskog porijekla.
1927. godine osnovana je masonska loža “Perun” u Zagrebu, koja se nalazila pod okriljem velike lože “Jugoslavija”. U Osijeku je 1938. godine osnovana loža “Menora” koja je bila sastavljena od židova, koji su kao trgovci, industrijalci i intelektualci živjeli u Osijeku, Vinkovcima i Vukovaru. Loža se oslanjala i bila vezana sa židovskom ložom “Zagreb 1090”. Brojila je 25 članova i djelovala sve do 1940. godine.
Pred zabranu loža u Jugoslaviji 1940. godine opažalo se da u njima jača utjecaj ustaških i drugih fašističkih struja. Takve prilike i strah od rata utjecali su na pasivizaciju masonskih loža i odstupanja nekih članova iz loža. Raspuštanjem loža neki masoni u Zagrebu osnovali su klub “Grič” u kojem su se povremeno sastajali.
Uspostavom NDH-a po uzoru na Njemce ustaše su počele progoniti slobodne zidare. Tragali su za arhivama i zaplijenili sve do čega su došli. U rujnu 1941. godine u logor Stara Gradiška poslano je pedesetak slobodnih zidara. Većinu masona židovskog porijekla uhitili su još ranije i postrijeljali. A jedan su dio poslali u logor gdje su kasnije pobijeni.
Ovakav stav prema masonima ostao je do 1943. godine kada se počeo ublažavati pod utjecajem Nijemaca koji su išli na kompromis sa zapadom, s ciljem da ove odvoje od SSSR-a. Poslije toga, ustaški režim je s pojedinim slobodnim zidarima počeo uspostavljati kontakte i davali im zaposlenja.
Tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata sada već bivši članovi loža uglavnom su se posvetili svjetovnim zanimanjima, no, njihova imena bila su poznata tada novoosnovanoj Upravi državne bezbednosti, ( UDBA ). Nova služba baštinila je arhive svojih prethodnica i tako počela s operacijama praćenja i bilježenja aktivnosti bivših pripadnika slobodnih zidara.
Tako je započeo svjetonazorski sukob koji se sastojao od praćenja, prisluškivanja i zakulisnih igara čije posljedice osjetimo i danas. U trećem dijelu ovog Dossiera objavljujemo detalje i strahotu tog sukoba čije posljedice i danas trpe svi ljudi ovih prostora.
Prvi dio priče pročitajte na ovom linku. Treći i završni dio biti će objavljen uskoro.
