Narodne predaje o vilama i njihovom odnosu prema konjima su se kroz stoljeća zadržale u mnogim dijelovima Hrvatske poput okolice Like, Ličnih Jesenica i Ivanca. Nisu samo fascinantan uvid u maštu i vjerovanja starih vremena već često sadrže i praktične savjete o održavanju konja koji se prenose generacijama.
Zabilježene priče samo su maleni dio pa ako poznajete još neku koja govori o vilama i konjima uvijek nam možete javiti. Uvrstit ćemo ih u neki od budućih zapisa o mitovima i legendama.
Vile i zapetljane grive
Prema jednoj od najpoznatijih narodnih predaja iz okolice Ličnih Jesenica, vjeruje se da vile noću posjećuju konjušnice vlasnika koji zanemaruju redovito održavanje svojih konja, a naročito njihovih griva. Ako griva nije dobro raščešljana i zapetljana, vile će je još jače zaplesti, čineći posao konjušara još težim.
Ova predaja i danas je popularna među vlasnicima konja u tom kraju, posebno kao upozorenje o važnosti brige za konje. Tako se primjerice u krajevima zapadne Hercegovine priča smatra svojevrsnom misterijom pod nazivom “Misterije spletene konjske grive”.
“Prije puno godina, dok san ja još bila tako mlada k’o i ti sad, imali smo mi nekoliko konja. U to vrime konji su valjali ko prevoz, ko traktor, i ko zna šta još. Ma bez konja nisi moga’. Imali smo mi nekoliko nji’, ali nama dici je uvik bija najdraži jedan, Dorot se zva’. I danas se sićan kako mu se dlaka sjajila na suncu, bija je kafene boje. Onako cili umiljat i drag, moga’ si ga češljat’ i mazit’ koliko ‘oćeš, ne bi se on ni pomaka’, a i volija je nas dicu, mogli bi s njin povazdan bit’, i ne bi nan dosadilo kako je to bija dobar konj. Nekad bi ga mi vodili na livadu s ćaćon, da konj malo pro’oda, i onda bi ga zajašili i tako se zabavljali. Ma volili smo ga i gotovo.
I šta je čudno oko toga konja, mi bi ga navečer spremili za spavanje, iščešljali mu grivu duž leđa, a ujutru ko da ništa nisi radija, kosa se dočeka spletena. I kako to, nama nikad nije ni bilo jasno. ‘Ko je to radija ni dan danas se ne zna. Neki govore da su to vile, drugi opet govore da to konji jedan drugon pletu.
I tako smo nas par dice se skupilo i mi smo ’tili ostat’ spavat’ kraj konja da vidimo kako se to sve dešava. I mi smo se smistili kraj konja u štalu, i legli. Bili smo još mali, pa smo zaspali čin smo legli, još onako umorni od tog dana i obaveza. Ujutru smo se probudili, konju opet spletena griva. I eto, svašta su ljudi novo izmislili i našli, svakakve novotarije, išli su na Misec, zvizda milijun otkrili, svakakvi’ čudesa, ali ni’ko nikad nije sazna ‘ko to plete konjima grivu priko noći.” ( Marko Dragić, Poetika i povijest HR usmene književnosti )
Slična predaja postoji i u Ivancu, gdje se vjeruje da onaj tko ne otpliće konjske grive riskira dolazak vila koje će još više zaplesti dlake. Ove legende naglašavaju važnost redovitog češljanja grive, a često se prenose i kao simbol odgovornosti dobrog konjušara.
Na poljima Železnice i Margečana, koji su zbog brojnih ruševina utvrda i starih gradova poznati i kao dolina templara, oni stariji i danas govore kako dobar konjušar brine da su grive konja uredno raščešljane prije noćnog počinka.
Majstorice pletenja
Jedna od varijacija ove predaje govori kako vile ne samo da zapleću grive, već ih pletu u prava mala remek-djela. Prema toj legendi, vile bi noću ulazile u staje i plele konjima grivu u složene pletenice koje bi kasnije koristile kao uzde za jahanje.
Ove “vilinske pletenice”, poznate i pod nazivom elfknot ili vilinski čvor, postale su simbol vila i njihovog odnosa prema konjima. Grive se danas tako uređuju prije natjecanja, no njihova stvarna svrha bila je praktičnija i zlosretnija.
Konji su odavno sastavni dio vojnog arsenala. Vojnici su često skraćivali grive svojih konja kako bi spriječili da se oprema, bajunete i odjeća s velikim gumbima zapetljaju u dlake tijekom jurnjave i borbe. Ova praksa nije bila samo estetska, već i nužna za sigurnost i efikasnost u borbi.
Današnja uloga njege griva
U modernom vremenu, redovito održavanje i friziranje konjskih griva ima više estetsku i natjecateljsku ulogu, osobito u konjičkim sportovima. Konji se često natječu na izložbama gdje je njihov izgled, uključujući uređenost grive, ključan faktor u ocjenjivanju.
No, pravilno održavanje grive također ima higijensku svrhu. Redovito češljanje sprječava stvaranje čvorova, nakupljanje prljavštine i nametnika. Posebno je važno jer se konji vole međusobno pozdravljati trljanjem vratova, što dodatno doprinosi stvaranju čvorova.
Narodne predaje o vilama i konjima, iako ukorijenjene u mitologiji, imaju snažnu poveznicu s praktičnim savjetima o brizi za konje. Od povijesnih vremena do danas, redovito održavanje griva ostalo je simbol pažnje i odgovornosti vlasnika konja. Vile su pak ostale kao čarobna spona između mitologije i stvarnosti.
