Na današnji dan, 24. studenog 1918. godine političar i državnik Stjepan Radić održao je govor koji do danas ostaje upamćen po pozivu “Ne srljajte kao guske u maglu!” Upozorenja Stjepana Radića ostala su trajno urezana u povijest hrvatskog naroda. Da bismo u potpunosti razumjeli značaj ovog govora, potrebno je osvrnuti se na turbulentni povijesni kontekst u kojem je nastao.
Godina 1918. označila je prekretnicu za Hrvatsku i cijelu Europu. Prvi svjetski rat završio je porazom Austro-Ugarske Monarhije, u čijem je sastavu Hrvatska bila do tada. S druge strane, talijanska vojska nezaustavljivo je nadirala prema Dalmaciji, Istri i Kvarneru, ugrožavajući hrvatski teritorij. Mnogi političari smatrali su da je jedini način da se zaustavi talijanska ekspanzija brza unija s Kraljevinom Srbijom, čime bi Hrvatska prešla na stranu pobjednika.
Ova ideja ujedinjenja bila je naročito snažna među srpskim dijelom Hrvatsko-srpske koalicije predvođene Svetozarom Pribićevićem te političarima iz Dalmacije, koji su se našli pod neposrednom prijetnjom talijanske okupacije. Zbog toga je 29. listopada 1918. godine Hrvatski sabor donio odluku o raskidanju svih veza s Austro-Ugarskom i uspostavi Države Slovenaca, Hrvata i Srba, s ciljem ujedinjenja sa Srbijom.
Radićevo upozorenje
Stjepan Radić, vođa Hrvatske pučke seljačke stranke, bio je svjestan nužnosti ujedinjenja, ali je upozoravao na opasnosti koje bi mogle proizaći iz brzopletih odluka. Njegova slavna izjava „Ne srljajte kao guske u maglu“ nije bila protivljenje samoj ideji unije sa Srbijom, već poziv na oprez i razboritost. Tražio je da se prije ujedinjenja jasno dogovore uvjeti, kako bi se zaštitili hrvatski interesi i spriječila srpska hegemonija u budućoj zajedničkoj državi.
Radić je predlagao donošenje jasnog plana i definiranje odnosa između naroda koji će činiti novu državu. Nažalost, njegova upozorenja nisu shvaćena dovoljno ozbiljno, a politički pritisak za hitnim ujedinjenjem bio je prevelik. Hrvatska je ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevinu Jugoslaviju) bez čvrstog pravnog okvira i bez osigurane autonomije.
Radićeva predviđanja su se, nažalost, pokazala točnima. Ubrzo nakon ujedinjenja, Hrvatska je postala žrtvom centralizirane vlasti i srpske dominacije. Politička prava Hrvata bila su marginalizirana, što je dovelo do velikog nezadovoljstva i političkih sukoba. Stjepan Radić nastavio je borbu za prava hrvatskog naroda unutar nove države, no njegov glas ostao je osamljen sve do tragične smrti 1928. godine, kada je ubijen u beogradskoj Narodnoj skupštini.
Radićev govor i danas nas podsjeća na važnost promišljenih političkih odluka i zaštite nacionalnih interesa. Njegova poruka o nesrljanju u maglu ostaje trajna opomena svim generacijama da se velika pitanja ne smiju rješavati brzopleto i bez jasne vizije budućnosti.
Obljetnica ovog govora prilika je da se prisjetimo Radićeve mudrosti i hrabrosti, ali i da izvučemo pouke iz povijesti. Samo tako možemo graditi odgovornu i suverenu budućnost.
