Žumberačko selo Cernik podno Svete Gere mjesto je gdje nitko ne živi. Po mjestopisu iz 1835. godine u selu je bilo 8 kuća i 73 stanovnika, dok je prema zadnjem popisu stanovništva iz 2001. godine u Cerniku živjelo 11 stanovnika i to u 6 kućanstava. Posljednji stanovnici su otišli prije nekoliko godina, neki u potrazi za boljim životom, a drugi pak, u veća mjesta koja nude više prilika.
Ipak, to ne znači da je Cernik napušten ili prazan. Neke se kuće redovito održavaju jer o njima brigu vode susjedi. A one su same jedinstven primjer Žumberačke arhitekture koja osvaja jednostavnošću i šarmom. Prizemlja kuća građena su od kamena, a prvi kat od drveta, s očuvanim vanjskim natkrivenim hodnicima (ganjcima). Do Cernika vodi asfaltni put izgrađen 1999. godine zaslugom samih žitelja sela.
Na samom ulazu nalazi se kapelica posvećena Svetoj Jeleni Križarici izgrađena prije točno 100 godina. U njoj se svake godine u kolovozu održava misa. Tada se svi koji mogu vrate u svoj Cernik, na proštenje i zabavu, i tog dana mjesto podsjeća na to kako je prije u njemu bilo. Ubrzo ljudi opet odu, i selo potone u san koji prethodi zaboravu koji dolazi kad više nema čovjeka.
Cernik se prvi puta spominje u Bernardovoj darovnici iz 1249. godine i kroz svoju je povijest svjedočilo mijenama koje su ostavile trag u materijalnoj i nematerijalnoj baštini. Živjelo se od poljodjelstva, a vodu su mještani nosili iz obližnjih Rastoka, izvora udaljenog kilometar i pol. Struja je uvedena 1967., a telefon 1994. godine.
Cernik je samo jedno od mnogih sela koja se nalaze na Žumberku, od kojih su neka povezana cestom sa urbanim središtima i u njima se i danas odvija život.
Žumberak, zemlja uskoka
Žumberak je smješten na sjeverozapadu Hrvatske, između rijeka Kupe i Save, a na razmeđu Hrvatske i Slovenije (Manji dio toga gorja – Samoborsko gorje često izdvajamo kao samostalno). Ime je dobio po vlastelinskom gradu Žumberku. Nekada davno, taj se grad zvao, kako je zabilježeno godine 1282, Sichelberg po svojim njemačkim gospodarima Sichelbergima. Po kasnijim gospodarima Schonbergerima iz 1403. godine grad je nosio ime Schonberg. Zamjenom imena Schonberg sa Šumberk ili Šumperk najvjerojatnije pod svojim gospodarima iz Češke, nastalo je ime Žumberak.
Najranija dosad poznata kulturna prošlost ovoga kraja seže u starije kameno doba – paleolitik, o čemu svjedoče ostaci logora lovaca na mamute iz Podstražnika. Brojne, na različitim lokalitetima, slučajno pronađene kamene sjekire dokaz su kontinuirane naseljenosti područja tijekom mlađeg kamenog doba (neolitika) i bakrenog doba (eneolitika). Jedino sustavno istraživano pretpovijesno nalazište je Budinjak u središnjem Žumberku, koji je u vrijeme starijeg željeznog doba bio veliko regionalno središte. Zanimljiv je nalaz keltskih srebrnih novčića Samoboraca iz razdoblja mlađeg željeznog doba, nađenih u blizini Okića.
Za provale 1491. Turci su opljačkali čitavu južnu Kranjsku, a osobito žumberačku okolicu, te su tada vjerojatno razrušili grad Žumberak, stari Sichelberg, čije ruševine postoje još i danas. Za vrijeme turskih prodora opustošeno područje Žumberka naseljavaju Uskoci u tri velike seobe. Oko 1534. u Žumberku je bilo više od 350 uskočkih kuća i oko 6000 do 7000 žitelja. Žumberak je nastanjen autohtonim slovenskim (u Gorjancima) i hrvatskim stanovništvom, kao i potomcima uskoka koji u Žumberku žive još od poziva cara Ferdinanda 1530. da zaštite Austriju, Krajnsku i Hrvatsku od Turaka. Područje Žumberka i Samoborskog gorja zaštićeno je 1999. godine u kategoriji Parka prirode.
