in

Napušteno selo Zbišina usred labirinta suhozida iznad Vranskog jezera ostaje po strani, dok i sam spomen na njega polako blijedi

Share With Your Friends

Foto: Selo Zbišina na Cresu/Blaga&misterije

Od svih naših otoka, u posljednjih šezdesetak godina depopulacija je vjerojatno najviše zahvatila baš onaj najveći – Cres, na kojem je prema posljednjem popisu stanovnika živjelo tek nešto više od tri tisuće ljudi.

Foto: Vransko jezero, Cres/Blaga&misterije

Napuštena sela mogu se pronaći na svim njegovim dijelovima, od sjevera prema jugu i njihov spomen, posebice među mlađim žiteljima otoka, do danas se gotovo izgubio. Jedno takvo napušteno selo koje pobuđuje maštu i znatiželju nalazi se iznad Vranskog jezera, sakriveno iza drveća i suhozida. U prošlosti zvano Sbisina ili Sbissina, selo Zbišina danas je samo uspomena na život koji se u nekim prošlim vremenima ovdje odvijao.

Foto: Put prema selu Zbišina/Blaga&misterije
Foto: Ovce su stalni stanovnici u blizini sela Zbišina/Blaga&misterije

S glavne otočne ceste do sela vodi kameni put kroz šumu i pašnjake na kojima i danas obitavaju ovce. Snažan odnos čovjeka i prirode može se vidjeti u izgledu krajobraza, dugim suhozidima, i starim pastirskim stanovima. Stanovništvo Zbišine u prošlosti se bavilo ovčarstvom, pčelarstvom, maslinarstvom i zbog blizine Vranskog jezera ribarstvom.

Iz cijelog sela, jezero je jasno vidljivo i pogled na njega evocira legendu prema kojoj je Vransko jezero nekoć bilo veliko polje gdje su živjele dvije sestre Gavanke. Bogata, zla sestra je živjela u raskošnom dvorcu, a u blizini, u skromnoj kućici živjela je njezina siromašna sestra. Bogata sestra je bila okrutna prema svojoj sestri i prema siromašnima i zato ju je zadesila Božja kazna, potres i potop. Razrušen joj je i potopljen dvorac čiji se ostaci prema priči i danas vide duboko na dnu jezera i samo se katkada, za oluja, čuje zvonjava iz vodenih dubina.

Foto: Vransko jezero, Cres/Blaga&misterije
Foto: Selo Zbišina na Cresu/Blaga&misterije
Foto: Selo Zbišina na Cresu/Blaga&misterije

Šetnja mjestom otkiva uređenu stazu koja se gubi kod samog ulaza u mjesto koje se sastoji od nekoliko kuća na kojima su krovišta odavno propala. Od Zbišine danas ostaju samo ruševine kuća i ostatci namještaja prekriveni granama i kamenjem. Ulaskom u kuće, vidljivi su i detalji života, poput ogledala, kuhinja, kaputa i posuđa. Podrumi su ispunjeni gospodarskim alatima i starim bačvama, i čini se kako se neki od njih još uvijek koriste kao privremena spremišta. Do susjednih ruševnih objekata vodi uska staza omeđena suhozidom. Jedino se ističe obnovljena crkvica Sv. Alojzija iz 1922. godine koja je sagrađena u spomen na sretan povratak mještana nakon završetka Prvog svjetskog rata.

Foto: Crkvica Sv. Alojzija iz 1922. godine/Blaga&misterije

O povijesti sela malo je poznato. Najstariji dostupni podaci o broju stanovnika sežu u daleku 1784. godinu kada su u selu živjele tri obitelji, točnije 23 stanovnika. Poznato je kako je Zbišina 1945. imala 42 stanovnika, a 1948. godine njih 57, od tada do danas, broj je u stalnom padu sve do trenutka kada je selo ostalo napušteno. Prema popisu iz 2001. godine, selo je imalo tri stanovnika, no nakon 2011. godine u njemu više nema žitelja.

Inače, specifičnost područja Grada Cresa je u velikom broju malih naselja, njihovom smještaju pretežno u unutrašnjosti otoka, te u velikom broju napuštenih pastirskih stanova. Tijekom 19. stoljeća bilježi se značajan napredak otočnih naselja, pa katastarski planovi zemljišta iz 1821. godine navode na Cresu 40-tak stalnih naselja i približno isto toliko naseljenih pastirskih stanova.

Foto: Selo Zbišina na Cresu/Blaga&misterije
Foto: Selo Zbišina na Cresu/Blaga&misterije
Foto: Selo Zbišina na Cresu/Blaga&misterije

Do kraja drugog svjetskog rata broj stalnih naselja još je porastao, dok je broj pastirskih stanova osjetno smanjen. Međutim, nakon drugog svjetskog rata dolazi do značajne emigracije i napuštanja prvenstveno manjih, prometno slabije povezanih naselja i gotovo svih pastirskih stanova.

Zbišina tako ostaje omeđena suhozidima i nastavlja propadati, potiho, onako kako propadaju sela kad čovjek za ostanak više ne pronalazi smisao.

izvor: Petar Strčić, Pregled povijesti Cresa do 1947. godine; Slaven Bertoša, Davno napuštena creska sela

Na obroncima Žumberka stoji Cernik, selo gdje više nitko ne živi, a koje jednom godišnje oživi

Dječaci oteti dankom u krvi postali bi strani sinovi – elitni janjičari otomanskog sultana