Na današnji dan prije četiri godine, 17. travnja 2014. godine u Zagrebu je, u 76. godini, umro književnik i novinar Zvonimir Milčec. Čovjek koji je gradonačelniku Bandiću uvijek davao dobre ideje, na čijim su se kolumnama u Jutarnjem listu mladi novinari učili prelamati i najviše od svega, čovjek koji je u pravom smislu te riječi bio dobri duh Zagreba.
Cjelokupni književni i novinarski rad Zvonimira Milčeca, “dobrog duha Zagreba”, vezan je uz rodni Zagreb i apsolutni je rekorder u objavljenim podliscima i kolumnama o Zagrebu po novinama. Više od pedeset godina objavljivao je redovito, svaki tjedan.
Sudjelovao u inicijativi podizanja spomenika Mariji Jurić Zagorki u Tkalčićevoj (rad akademskog kipara Stjepana Gračana), 1991. godine, aktivan u povratku Fernkornovog spomenika banu Jelačiću 1990., a zahvaljujući njegovoj inicijativi i organizaciji Zagreb se 1988. godine odužio Augustu Šenoi, postavljanjem brončanog spomenika Marije Ujević u pjesnikovoj rodnoj Vlaškoj ulici.
Većina knjiga izašla mu je u ponovljenim izdanjima. Prevođen je na ruski i poljski, engleski i njemački, a neke su knjige poslužile kao predlošci za televizijske dokumentarne serije, igrano-dokumentarne filmove i kratke umjetničke filmove, a za što je autor ujedno i scenarist zajedno s redateljem Mladenom Juranom.
Poznat je i kao pisac za djecu. Od dječje literature napisao je romane “Zvižduk s Bukovca”, “Posljednji zvižduk”, “Priča o novinama” i “Tajna krvavog nosa”.
