–Inače su po 500 kuna, ali ako ste kupac možemo pregovarati -rekao je prodavač dok je pokušavao procijeniti namjeravamo li nešto kupiti ili samo razgledavamo dnevno ponudu na sajmu antikviteta na zagrebačkom Britanskom trgu. Upravo ta riječ, invazivno i nepristojno pitanje “Ako ste kupac?” danas nažalost definira odnos prodavača na Britancu prema posjetiteljima.
I to smo pitanje čuli na desetak štandova, rečenicu, dvije tri rečenice daleko u konverzaciji. Dojam da prodavači imaju sve tanje živce i kao da ne trpe one koji razgledavaju jer ne otvaraju novčanike na prvu sve je jači i jači.
Popularno zvana „Mali plac“ nedjeljna tržnica na Britancu vremenom je postala poznato okupljalište ljubitelja antikvarijata, antikviteta i kolekcionara, čime je Britanac dobio novou dimenziju.
Izvana, Britanski trg izgleda kao i uvijek, krupni komadi namještaja izloženi su uz rubove, dok su štandovi prema sredini prepušteni prodavačima manjih predmeta. Na okolnim teresama traži se mjesto više.
Prijateljstvo prodavača i kupaca
Iznutra, situacija je izravnija, sumornija. Tržnicom kao da vlada neka negativna energija izravne prodaje i nuđenja. Prije, u nekoj drugoj generaciji prodavača stari zagrebački poznavatelji umjetnina družili su se s prodavačima koji su i sami bili strastveni ljubitelji antikviteta.
U to vrijeme, prije tri, pet ili deset godina posao možda nije sklopljen baš na taj dan, ali su se prodavači i kupci poznavali, preko tjedna na Britancu dogovarali sastanak za sljedeću nedjelju kada će čovjek eto, donijeti predmet od interesa.
Ta veza između prodavača i kupaca kao da je nestala.
Evo za 150 kuna i nosi, vidi gdje se navija, tu iza – rekao je prodavač dok je okretao drveni zidni sat. Kad ono, umjesto mehanizma za navijanje standardni satni mehanizam s baterijom.
Preko puta zanimljivog gospodina koji je prodavao baterijski sat na navijanje stoji kovčeg koji može biti stolić. Prodavač traži 100 eura i kaže,”evo takav kakav je, nisam ga podstavio ni tretirao plijesan.” Pošteno i jasno, gledamo ga kako se posvećuje drugom kupcu.
Urar na pravom mjestu u pravo vrijeme
Radi vam odlično taj stolni sat, evo ja sam urar, kvalitetna je to roba s početka 19. stoljeća – govori čovjek stojeći uz štand. Na njega se nadovezuje prodavač sata od 500 kuna s početka ove priče. -Evo, čovjek urar potvrdio, ali danas vam ga dajem za 250 kuna, takve više ne proizvode – ističe prodavač skrivajući lice kapom ukrašenom brandom nekog supermarketa i sunčanim naočalama. Na koncu je sat plaćen 230 kuna.
Oku osobe koje poznaje ponudu lažnjaka sa eBaya, Britanac je pravo otkriće; svaki štand sadrži barem nekoliko lažnjaka, da ne brojimo one koji blatantno nude sunčane naočale vintage izgleda za 150 kuna dok iste na eBay koštaju jedva 30 kuna.
–Imate li takvu kuharicu koja sadrži stare recepte? – pitamo čovjeka koji bdije nad kutijama u kojima se nalaze stare knjige. Ne znam što ima, evo ti pa gledaj – kratak je i odriješiti odgovor, sličan onom koji smo dobili na dva sljedeća štanda. Pitanje treba li prodavač ipak znati što ima ostaje u zraku jer su to ljudi koje netko plaća da stoji i skuplja novac od ljudi koji prebiru po kutijama.
Dva reda dalje, štand koji nudi starinsko oružje i među njima se zaista skriva oštrica Jatagana koji bi na prvu mogla imati autentično podrijetlo. Zapažamo i jedan medaljon za kojeg prodavač tvrdi da potječe iz Austro – Pruskog rata 1866. godine. Za njega traži 100 eura.
Poznata kombi vozila
Uz zapadni rub tržnog prostora, stoje krupni komadi namještaja, uz njih osobe koje nisu poznavatelji umjetnina i antikviteta već samo prodavači koji nemaju znanje o predmetu koji prodaju. Iza njih, nekoliko kombi vozila koja se inače viđaju radnim danima u popodnevnim satima na nekoj od zagrebačkih tržnica.
Britanski trg još uvijek postoji i na njemu se još uvijek mogu pronaći zanimljivi predmeti, no generacija prodavača koja danas djeluje nije ona koja poznaje i umjetnine i zaradu, već samo zaradu što i otvoreno priznaju; kupi jeftino prodaj preskupo.
Najbolji primjer za to jest štand na kojem smo uočili nekoliko očuvanih molitvenika štampanih na njemačkom i latinskom, iz druge polovice 19. stoljeća. – Crni su vam 150 a bijeli 300 – ističe prodavač.
Ipak, na Britancu se još uvijek mogu pronaći izvorni, rijetki ili samo zanimljivi predmeti kojima cijene i podrijetlo nisu toliko važni kao šarm kojim odišu. Zbog toga, atmosfere i dojma, još uvijek se isplati otići do Britanca, samo pazite što kupujete.
