fbpx
Slučaj Barice Cindek koju je pekar Andrija Palčić optužio da je vještica i da joj zanat prosperira zbog čarolije
Ilustracija / Wikpedia Commons
Zločin i kazna

Slučaj Barice Cindek koju je pekar Andrija Palčić optužio da je vještica i da joj zanat prosperira zbog čarolije

18.06.2018. Vibor Brkić-Tot

Barica rođena Jurković, udovica Benšek, a zvana Cindekovica bila je zagrebačka piljarica koju je konkurent, pekar Andrija Palčić, optužio da joj zanat prosperira zbog čarolije.

Bara je, naime, bila optužena da čarolijom postiže veći prodajni uspjeh od svoje konkurencije. Da situacija bude gora u lijepu piljaricu zagledao se gradski notar Ladislav Lacko Sale. Smrtno uvrijeđen što se njega, uglednog građanina i moćnika, obična piljarica usuđuje odbiti, spletkama s Palčićem i drugim svjedocima Baricu optužuje da je vještica.

Slučaj kao inspiracija za Gričku vješticu

U povijesnom slučaju procesa protiv Barice Cindek pater Juraj Mulih, jedan od gričkih urotnika protiv progona vještica, pokušao je na sve načine doprijeti do njezine tamnice ne bojeći se smrtne kazne koja je prijetila svima onima koji bi pokušali remetiti proces ispitivanja.

Mulihova namjera bila je uputiti Baricu kojim načinom će se najbolje braniti na raspravi, i obavijestiti ju da ude strpljiva jer urotnici danonoćno rade na njezinom oslobođenju. Prvog dana nije mu pošlo za rukom proći neopaženo kraj čuvara tamnice, no ovaj plemeniti čovjek ne posustaje.

Sljedećeg dana pojavljuje se u pratnji Cindekovičinog brata, koji joj je tobože trebao priopćiti važne obiteljske stvari. Nisu ih pustili. Uzalud se pater Mulih pozivao na dušobrižničku dužnost, uzalud je njezin brat moljakao. Mulih je nakon te epizode postao sumnjiv po javni poredak i zabranjen mu je svaki pristup tamnici.

Vidjevši što se dogodilo njegov zamjenik Josef Smole, koji je Zagorki poslužio kao predložak za lik oca Smoleja, skovao je lukav plan i njime uspio proći do Cindekovice. Saznao je za osjećaje Lacka Salea, prema Cindekovici, ali i za njegove dublje osjećaje prema novcu.

Njegov brat Andrija Sale tada je bio gradski sudac te je znao da mlađem bratu neće biti teško nagovoriti starijeg da oslobodi vješticu uz veliki poticaj, iznos od čak 200 forinti.

Da bi taj iznos prikupio razgovarao je Smole s Mulihom i preko njega došao do Baričine rođakinje Barbare Lovrenčićke, i branitelja Benka Kračića, koju su usuglasili da ne mogu pristati isplatiti taj iznos bez Baričinog odobrenja.

Zahvaljujući nagodbi s Laskom Saleom pustili su oca Smolea do Cindekovice u tamnicu. Zbog revne gričke administracije danas znamo kako je taj razgovor tekao i da Smole nije mogao nagovoriti Baricu da pristane na potkupljivanje gradskih vlasti. Uvjerena u svoju nedužnost zamolila je oca da uputi molbenicu carici i kraljici Mariji Tereziji.

Molbenica

Čuvši od Smoleja da Barica ne pristaje na otkupninu Barbara Lovrenčićka se ured bijela dana uputila k notarevoj ženi i postigla da notar snizi cijenu na pola te mu odmah platila 50 forinti. Čak je i ova epizoda prikazana u sudskom zapisniku „Lovrenčićka je upravo stigla u kuću notara za vrijeme ručka, postavila se kod stola, i njedra izvukla vezenu kesicu u kojoj je bilo 50 forinta i položila ju na stol između notara i njegove žene.“

Dva dana nakon što je Otac Smole bio u tamnici kod Cindekovice, a Lovrenčićka isplatila notaru polovicu mita dogodio se na Griču potresan događaj koji je Baričinu sudbinu opet promijenio.

Tri vještice: Piszkovicu, Dedovku i Krajnicu u kolima su vozili na stratište. Prema starom običaju, ako bi na smrt osuđena coprnica putem do stratišta ili na mjestu lomače opozvala one riječi kojima je teretila neku drugu ženu protiv dodične je postupak obustavljen.

Rano u jutro, na dan izvršenja osude oca Smoleja morile su brige kako da iskoristi stari običaj i njime oslobodi Baricu Cindek jer nije bio uvjeren da će notar poštovati nagodbu. No o tome nije vodio brigu samo on. To jutro, planom jednog od gričkih urotnika Gerguricha, gumbar Adam pojavljuje se na pragu oca Smoleja.

O tome danas imamo zapis jer je sedam mjeseci kasnije gumbar pred sudom saslušan.

Zapisnik tog saslušanja glasi: „Adam Sulich star 45 godina poveda, da ovog leta 1743. za vreme Barice Cindek rešta i kajti se probližavalo osujenih bab žganje odišel po naputku g. Grguricha k patru Smoleju ispovedniku tih bab, kaj isti pater kad je svedok k njemu došel, ravno kavu pil i pital ga pater: Kaj ste vi jeden človek?

Svedok rekel: “Ja sem kaj za Cindekovicu opravlam. Nato pater rekel: Ja se vas bojim, vi bi mene možebiti propovedali. Nato svedok rekel: Ne bojte se neću. Onda pater rekel: Ne znam kaj bu, vezda bi moral te žene sprovajati, lomača je gotova, kaj bi magistratuš rekel, da bi se to zazvedalo. Nato svedok rekel: Vi obetežajte, ali kak znate. Nato pater rekel: Ja neću nijedne spovedati, doklem nazaj ne vuzmu svoje reči pred sucem.“

Iz ovog dijaloga doznajemo da Adam upućuje oca Smoleja da nagovori na smrt osuđene vještice da povuku svoje optužbe protiv Cindekovice, a ako mu to ne uspije neka se pravi bolestan. Naime kad ispovijednik nije bio prisutan na stratištu osuda se po zakonu nije mogla izvršiti.

Otac Smole

Otac Smole nije se pravio bolestan nego je po dužnosti otpratio tri vještice i putem ih nagovorio da svoje optužbe protiv Barice povuku. Time je počinio protuzakonito djelo ne bojeći se posljedica. Istog dana, a bila je to subota 16. veljače 1743. Barica Cindek puštena je iz tamnice.

Ne znamo da li se to dogodilo zbog vještičjeg opoziva na stratištu, ili zbog mita kojeg je primio notar Sale. Barica je bila puštena, ali uvjetno. Za nju su morali jamčiti dvojica Gričan: purger Delač i Andrija Purgarich, zvonar crkve sv. Marka.

To je jedini poznati slučaj da je neka osumnjičena vještica puštena na uvjetnu slobodu. Tako nešto mogao je isposlovati samo neki gradski dužnosnik, kao na primjer notar. No ovdje nesretan slijed okolnosti Barice Cindek nije okončan. Njezine prave brige počinju kada je nekoliko mjeseci poslije privremenog oslobođenja pred gričkim senatom teškim riječima optužila gospodina notara Ladislava Saleja.

Barica je po izlasku iz zatvora isplatila je notaru ostatak otkupnine i on je bio zadovoljan, a ona oslobođena mučionice. Iz pronađenih sudskih dokumenata Cindekičinog procesa, koji su vrlo manjkavi – teško je rekonstruirati čitav tijek njezine parnice i događaja koji su se u vezi s tim zbivali.

Ponovo u kuli

Zašto je Barica nakon svoje prve tragedije ponovno optužila Saleja može se protumačiti samo time, da ju je on ponovno napastovao, i zato što ga je odbila zaprijetio joj je da će ju ponovno strpati u kulu. Barica je vjerojatno bila dodatno ohrabrena bila od gričke gospode urotnika da tuži Saleja zbog primanja mita. Oni su znali njegove prljave poslove i nastojali tom mračnom tipu jednom zauvijek stati na kraj.

Barica je pokazala iznimnu hrabrost 7. svibnja 1743. godine kada se pred sudom pojavila kao tužiteljica. U raspravi koju su vodili sudac Krajachich i senator Hohenbner pripovjedala je kako su s njom, nedužnom i sirotom , u zatvoru ružno postupali i mučili je, kako su joj postavili dvostruku stražu pred tamnicu, kako ni patera Muliha nisu pustili k njoj u zatvor da je ispovjedi, kako se pater Smole teškjom mukom probio u kulu i obavijestio je, da je notar Sale pripravan osloboditi ju uz naknadu od 200 forinti.

Konačno iskazuje kako je Lovrenčićka bilježniku isplatila 50 forinti, a ona već idućeg dana puštena na slobodu. „Čim sam izašla iz rešeta odmah po nagovoru sada pokojnog suca Andrije Saleja do notara da mu zahvalim na dobročinstvu što me oslobodio. Kad stigoh u njegovu kuću, najprije sam poljubila ruku gospođi notarici a kraj tog sam plakala. Nakon što sam se notaru najponiznije zahvalila i krenula kući dostigne me on na stubama i reče mi: Barice k večeri ali vi k meni, ali ja k vama.

Slijedećeg dana, a bila je subota došao je notar k njoj i našel je Baricu pri vrati ulični i Pungjakovicom spominjuć se i pital je: Kaj vas dve totu delate? Pugjakovica je onda sprot otišla. Onda pak Sale igledal se čez oblok, kaj je na vrateh hižinih pitajući gdo je to v hiže? Nato je Barica rekla: „Adam Gumbar“. Zatim je Sale odišel domom govoreći joj: Barica zjutra dojdi k meni, dojdi vjutro ali na večer.“ Barica nije k njemu došla tog dana ni ujutro ni navečer, već mu je po svom šegrtu Franzu poručila, da ne može doći zbog gostiju.”

Notar se zbog toga osjetio povrijeđenim, tim više što mu ostatak mita u iznosu od 50 forniti nije bio isplaćen. Veoma ljut, dao je pozvati Baričinu prijateljicu Ančicu Penezić, tražeći od nje da mu se smjesta treba isplatiti ostatak duga jer će u protivnom Barica opet u zatvor, jer je osvjedočen da je ona prava vještica i da na svom tijelu ima vražji pečat.

Istog dana k Barici je stigla posjeta: notar, njegova žena, cinemajstorica i zidarica. Bila je to komisija za traženje vražjeg pečata.

Kako se ova procedura odvijala objasnila je Barica u svom svjedočenju pred senatom: „Notarijuš potlam kaj je došel, oblike zaperti dal je, i vse od družine stirati, a poleg zapovedi jesu vrata zatvorena bila. Zatim rekli su, da se exponens naj sleče i ovak slekla se je do gologa i klarus z nje i škapulire zvlekli jesu.

Onda je notarijuš rekel: „Ima li kotera iglu?“ Primivši iglu začel ju je po svem golem telu visituvati: vu vustah, na herptu, pod rukom, pod bedrah…Penezićka i Lovrenčićka naposlijetku dale ostaleh 50 rajničkih gospi notarijušici v ruke a gospon Sale reklel je da je vizita gotova i da nikaj ni.“ Kada su isplatili ostatak duga notar je zaključio da pečat nije pronađen i okončao pregled.

Barica tako optužuje notara ne samo zbog primljenog mita nego i radi nagovaranja na blud i radi neovlaštenog traženja pečata po njezinom golom tijelu. Iz cijelog procesa ne preostaje pisani trag što se notaru Saleju zbog Baričine optužbe dogodilo. Ali ako je vjerovati našoj staroj poslovici „Vrana vrani oči ne vadi“ preostaje za zaključiti da su s razlogom neki sudski dokumenti nestali, a notar Sale nije nikakvu kaznu zbog ovih djela pretrpio.

U rujnu 1743. četiri mjeseca nakon što je Barica optužila notara Ladislava Saleja ponovno se našla u tamnici. Ovog puta za vještičarenje optužili su ju njezini trgovački konkurenti predvođeni gričkim kramarom Andrijom Palčićem.

Iz parnice su sačuvani samo iskazi svjedoka kojih je bilo jedanaest, a među kojima je i Adam Sulich. Nerazumljivo je zašto ovaj čovjek koji je i sam radi druženja s njome bio bačen u zatvor pod sumnjom da je coprnjak, a zatim se po izlasku za nju zauzima i pokreće sve u svojoj moći kako bi ju oslobodio – sada nastupa kao svjedok protiv Barice.

Sudbina Barice Cindek

Moguće da su ga na to prisilili, ili mu se sudac zaprijetio da će ga ponovno strpati u tamnicu ako to ne učini. No Adam, iako svjedok tužiteljstva, u svom iskazu bio je kavalir i ničim ne optužuje Baricu. Andrija Palčić, glavni Baričin tužitelj, okrivljuje ju ovim riječima: „Cindekovica gda pred svetkah kruh peče vu njega zaradi vaganja kamen aliti cigel deva“. Dakle Cinedkovica kada peče kruh na svetkovinama u njega stavlja kamenje ili cigle kako bi prevarila vagu.

Od interesantnijih optužbi tu je i ona Petrice rudicha, gričkog kramara i njezinog konkurenta koji se zaklinje da je u njezinom džepu vidio vraga. „Ja znam da ti v džepu vraga nosiš i da vsigdar bole teržiš nego vsi mi drugi kramari.“ Nema daljnjih spisa koji govore o preslušavanju Barice, njezinih svjedoka, njezinoj obrani niti nam je poznato kako je glasila presuda.

Poznato je jedno dan 4. rujna 1743. kad su na temelju iskaza gričkih svjedoka spalili na Zvjedišću, na križanju Streljačke ulice s Tuškancem.

No ostaje nada da je gričkim urotnicima: Gregurichu, Gaalu, Derghu pa patrima Mulihu, Smoleju i Tadeusu ipak uspjelo po drugi puta osloboditi Baricu od teških optužbi. Poznato je da je notar Ladislav Sale par godina kasnije grički načelnik te veoma ugledan i bogat građanin.