Izvrgnute najužasnijim mukama torture, tobožnje su vještice izmišljale najnevjerojatnije pa čak i najogavnije „recepture” kako bi se što prije oslobodile mučila i muka. Priznavale su da su na mjestima vještičjih sastanaka, uz gošćenja, razvrat, blud i krivovjerstvo obavljale i jedan posve praktični „posao”, spravljanje čarobnjačkih masti.
Gotovo da i nema procesa protiv vještica, a da se ne spominje vještičja mast. Prilikom mučenja svaku su od tih nesretnica pitali i za mast, za koju se vjerovalo da vještici pomaže u letu. U želji da okrilate i polete na sastajalište vještica, te bi se žene mazale tom čarobnom mašću, po trbuhu, preponama i Venerinu brijegu. Budući da je većina tih masti sadržavala tvari biljnog podrijetla koje izazivaju halucinantna stanja, moguće je da su tako postizale „let”. U tom buncanju, tobožnjem letu i priviđenju drugih maštovitih opsjena, mogao se dogoditi i susret s „vragom”.
Na „sabatu”, sastanku vještica i nečastivog, one su u golemim kotlovima kuhale udove i tjelešca nekrštene dječice i tako spremale mast kojom su se premazivale prije „polijetanja” ili su tom istom mašću mazale svoje „letjelice”- metle, štapove i klupice.
Neke su optužene priznavale, pod neizdrživim mukama torture, da im je nečastivi davao masti koje su ih preobrazile u vuka koji je nezasitno proždirao seoska stada.
Učeni liječnik Johann Hartlieb, dvorski liječnik, vojvode Albrechta III. Bavarskog, u svojem rukopisnom djelu koje je napisano Anno Domini 1456., a nosi poduži naziv: Knjiga svih zabranjenih vještina, bezvjerstava i čarobnjaštva donosi jedan posve neobičan „naputak” za pripremanje masti za let.
Prenosimo ga u cijelosti, uz napomenu da je rukopis pisan starim njemačkim jezikom pohranjen u Heidelberškoj sveučilišnoj knjižnici: Kako se leti zrakom. Za takve se letove služe muškarci i žene, naime oni bezbožnici, mašću koju zovu ugentum Pharelis. Prave je od sedam trava, a svaku travu beru onoga dana koji je posvećen toj travi, tako nedjeljom beru i iskapaju solquium, ponedjeljkom lunarium, utorkom verbenam, srijedom mercurialem, četvrtkom barbam Jovis, petkom capillos Veneris; od njih onda prave mast mješajući ih s nešto ptičje krvi i životinjskog sala. Sve to ja nikako ne pišem zato da bi koga sablaznio. Kad im se onda prohtije, namažu klupe ili grede, vile ili žarače i polete. Sve je to prava nigramancija i strogo je zabranjena..
Ako je jedan od najučenijih ljudi Bavarske vjerovao u čarobnjaštvo, možemo samo zamisliti kako je tek čvrsta i bespogovorna vjera bila onih iz širokih slojeva nepismenog i neobrazovanog puka.
Kako naši progonitelji vještica nisu ni u čemu, pa ni u zlomislenosti zaostajali za onima iz „prosvijećenih” strana zapadne Europe, nije čudno što se u gotovo svakom procesu koji se protiv vještica vodio u Hrcatskoj- spominje i mast.
Tako je „copernica” Kata Kozjak pod strašnim mukama priznala u sudu grada Zagreba (ispitivanje je trajalo od 4. do 10. ožujka 1699.) da je mast radila tako što bi u majčinoj utrobi umorila i „uzela” dijete, leš bi kuhala u velikom kotlu na slaboj vatri; dakako, mjesto kuhanja je moralo biti raskrižje.
U toj gnjusnoj raboti pomagale su joj neka Radička i neka tkalčevica (supruga tkalca), te grička hljebarica i mesarica, a dijete su o Božiću prošaste godine vzeli postolarki Sibverki.
Mast od ljudskih leševa
Iste te godine (1699.) na dan 31. ožujka pisar zagrebačkog sudišta upisao je u zapisnik, među ostalim i „priznanje” Jele Medović o tome kako se priprema čarobnjačka mast: … I veli, da je u ljudi mast kuhala, i ljude na smetišću na križeputju jemlju i onak vu mladu nedelju…. „Priznala je također” da ima prave takove coperne masti doma vu svoje ladice vu lončičku jednom…
Čini se da krvniku i sucima ovakva bizarna priznanja neobično odgovaraju, što neobičnije to bolje, što gnjusnije, to će muke prije završiti.
Stavljana na strašne muke vještica Magda Marolić „priznala” je u zapisnik od 2. svibnja 1699. da ona sama masti nema, ali da ju je neka Muhovka s nekakvim černum vražjum mastjum namazala i da je onako odnesla, i taji da ona masti nema, nego Muhovka sama imala je vu žepu masti, kotere vsi tri na palcu jesu je namazale... I tako „namazane” vinule su se u zrak i odletjele na vještičji zbor na križpuću sljemenskih staza.
Torturalno saslušanje „copernice” Helene Škvarić (sudište grada Zagreba, 6. svibnja 1699.) iznudilo je, bar čarobnjačke masti što se tiče poprilično nemaštovito priznanje; ona i njezine druge u dva su navrata na križeputju vu Jelenovcu mast napravljale, a sirovine su bezazlene, svakojaki drač, žito i voće.
U spisu procesa protiv vještica Mare Vugrinec, Magde Brcković, Mare Brukec i Mare Fućkan (trajao je od 8. kolovoza 1751. do 4. svibnja iduće, 1752. godine) saznajemo da njezina mast napravljena je bila iz slaninske masti i s meda božićnoga, iz smole s dveke i iz brabrenkov smrekovih.
