Sveučilište u Zagrebu, osnovano u drugoj polovici 17. stoljeća, nosi titulu najstarijeg hrvatskog sveučilišta s kontinuiranim radom. Svrstava se među najuglednije i najstarije institucije visokoškolskog obrazovanja u Europi.
Utemeljenje institucije
Sveučilište u Zagrebu je utemeljeno 23. rujna 1669. godine. Tada je rimski car i ugarsko-hrvatski kralj Leopold I. izdao diplomu kojom je tadašnjoj Isusovačkoj akademiji u slobodnom kraljevskom gradu Zagrebu dodijelio status i povlastice sveučilišne ustanove.
Leopold je svečano objavio: “Nadalje, svim svojim carskim kao i kraljevskim i drugim ugledom koji uživamo ovim odlučujemo i određujemo da se osnutak te akademije stalno za sva buduća vremena kod svih ljudi bilo kojega staleža i položaja ima smatrati odobrenim, prihvaćenim i potvrđenim.”
Ova diploma, kasnije prihvaćena na Saboru Hrvatskog kraljevstva 3. studenog 1671. godine, omogućila je Zagrebu da postane središte visokog obrazovanja.
Filozofski studij, koji je svoje djelovanje započeo još 1662., time je dobio službeni status kao Neoacademia Zagrabiensis- javnopravna visokoškolska ustanova, koja je u svojim počecima vodila kombiniranu srednjoškolsku i visokoškolsku nastavu. Tako je započelo jedno od najvažnijih poglavlja u hrvatskoj obrazovnoj povijesti.
Od Isusovaca do Marije Terezije
Austrijski nadvojvoda Ferdinand je Isusovcima za potrebe Akademije darovao zgradu uz istočni dio zidina Gradeca. Uz to, djelovali su i u jednoj od gradskih kula. Sredinom 17. stoljeća sele se u svoj novoizgrađeni samostan, danas poznatiji kao Klovićevi dvori. Gimnazijsku zgradu su smjestili u napušteni dominikanski samostan s kapelom sv. Katarine i vrtom, uz južnu stranu zidina.
Isusovci su upravljali Akademijom sve do 1773. godine kada je papa Klement XIV. bulom Dominusac Redemptor raspustio isusovački red. Godinu ranije se na dva studija Akademije, filozofski i teološki, pod novom upravom, upisalo 200 studenata.
Ubrzo potom, 1776. godine, kraljica Marija Terezija je, u sklopu reforme visokog školstva u Habsburškoj Monarhiji, dekretom utemeljila Kraljevsku akademiju znanosti (Regia Scientiarum Academia Zagrabiensis). Sadržavala je tri fakulteta: Filozofski (Facultas philosophica), Bogoslovni (Facultas theologica) i Pravni (Facultas iuridica).
Postojeći političko-kameralni studij uklopljen je u Akademiju u sklopu Pravnog fakulteta. Sva tri fakulteta su trajala 2 godine, a zanimljivo je kako je završeni Filozofski fakultet bio uvjet za upis na Pravni ili Bogoslovni.
Ova akademija postala je temelj na kojem će kasnije izrasti moderno Sveučilište u Zagrebu, poglavito jer je reorganizirana u skladu s prosvjetiteljskim idejama onoga doba. Njezina uloga u ranom razvoju hrvatske akademske zajednice bila je neprocjenjiva.
Preobrazba u moderno sveučilište
Hrvatski sabor 1861. godine donosi važnu zakonsku osnovu o Sveučilištu u Zagrebu, na inicijativu biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Tijekom svog posjeta Zagrebu 1869. godine, car Franjo Josip potpisuje taj zakonski članak čime je postavljen pravni okvir za razvoj institucije. Nakon nekoliko godina priprema i još jednog, dorađenog carski priznatog zakonskog članka, 19. listopada 1874. godine svečano je otvoreno moderno Sveučilište u Zagrebu, uz prisustvo bana Ivana Mažuranića kao predstavnika cara.
Iste je godine biskup Strossmayer osnovao Zakladu za uboge slušače na Kraljevskom sveučilištu Franje Josipa I. u Zagrebu. Cilj zaklade je bio prikupljanje i distribucija novca siromašnim, ali uzornim studentima. Preteča je ovo današnjem sustavu stipendiranja talentiranih učenika i studenata.
Zgrada Gornjogradske gimnazije i bivše Kraljevske pravoslovne akademije na Trgu sv. Katarine su po preobrazbi Akademije u Sveučilište postali nedostatni. Stoga je Sveučilište 1882. većinom izmješteno u palaču na tadašnjem Sveučilišnom trgu, sagrađenu 20 godina ranije, kako bi bila bonica.
Danas je to zgrada rektorata i Pravnoga fakulteta. Zanimljivo je da je u ovoj zgradi do 1880., kada je donesena odluka o useljenju Sveučilišta, bila smještena tvornica duhana.
Raste broj katedri
Sveučilište se kroz desetljeća neprekidno razvijalo, prateći potrebe društva i znanosti. Poglavito se naglašavala njegova važna prosvjetiteljska uloga među svim Južnim Slavenima. Prvotno su predviđena četiri fakulteta- Pravni, Bogoslovni, Filozofski i Medicinski. Od njih neki su fakulteti, poput Pravnog i Bogoslovnog, već imali utvrđene strukture i mogli su nastaviti s radom u punom opsegu.
Filozofski fakultet otada počinje djelovati pod imenom Mudroslovni fakultet. Na prvih 6 katedri (za filozofiju, opću povijest, hrvatsku povijest, slavensku filologiju, grčki i latinski) upisano je prvih 26 studenata. Kroz naredne godine razvijaju se i druge katedre te se počinju proučavati i podučavati strani jezici.
Filozofski fakultet posebno se istaknuo i u razvijanju prirodoslovno-matematičkih disciplina. Iz njih su kasnije proizašli mnogi novi fakulteti, poput Farmaceutskog tečaja osnovanog 1882. i Šumarske akademije osnovane 1898. godine. Upravo u sklopu Šumarske akademije 1908. godine organiziran je Geodetski tečaj koji je 11 godina kasnije uključen u sastav Tehničke visoke škole. Medicinski fakultet je svoje prve studente primio 1917. godine.
Međuratni procvati
Nakon Prvoga svjetskog rata, Sveučilište je nastavilo svoj napredak. Tako je 1919. godine osnovan Gospodarsko-šumarski fakultet spajanjem Višeg gospodarskog učilišta u Križevcima i dotadašnje Šumarske akademije u Zagrebu. Iste je godine osnovana Visoka veterinarska škola koja je nakon pet godina postala Veterinarski fakultet.
Visoka škola za trgovinu i promet osnovana je 1920. godine, a od 1925. godine naziva se Ekonomsko-komercijalna visoka škola. Iako je imala sva svojstva fakulteta, nije bila uključena u Sveučilište. 1918. godine uspostavljena je Tehnička visoka škola u Zagrebu, koja osam godina kasnije ulazi u Sveučilište kao Tehnički fakultet.
Tijekom međuratnog razdoblja, broj fakulteta Sveučilišta narastao je na sedam. Dodatno je 1942. godine utemeljen i Farmaceutsko-biokemijski fakultet (Farmaceutski fakultet).
Nakon Drugog svjetskog rata, Sveučilište je prošlo kroz nekoliko razvojnih faza, tijekom kojih su osnovani brojni novi fakulteti, uključujući Prirodoslovno-matematički (1946.), Ekonomski (1947.), Fakultet političkih znanosti i Stomatološki fakultet (oba osnovana 1962.) i brojni drugi.
Zanimljivo je za napomenuti kako su umjetničke Akademije relativno kasno ušle u sastav Sveučilišta. Tako tek od 1979. godine pod okriljem Sveučilišta djeluje Akademija dramske umjetnosti, a Akademija likovnih umjetnosti i Muzička akademija od 1980. godine.
U nekoliko narednih desetljeća, Sveučilište je proširilo svoje programe i uvelo nove studije, poput Hrvatskih studija, stručnog poljoprivrednog studija na Poljoprivrednom institutu u Križevcima te Studija poslovne informatike. Katoličko bogoslovnom fakultetu je 1991. godine priznato neprekinuto djelovanje u sklopu Sveučilišta i sve izdane diplome u međuvremenu od 1952. Tada je, naime, Vlada NRH donijela neutemeljena odluka o ukidanju tog fakulteta. 1994. godine donesen je Statut Sveučilišta u Zagrebu.
Sveučilište u 21. stoljeću
U suvremenoj Republici Hrvatskoj, Sveučilište u Zagrebu nastavlja biti vodeća obrazovna institucija, prilagođavajući se suvremenim europskim standardima visokog obrazovanja. Danas, uz bogatu tradiciju i stalnu inovaciju, Sveučilište u Zagrebu ostaje simbol akademske izvrsnosti i mjesto gdje generacije mladih intelektualaca oblikuju budućnost Hrvatske.
Broj studenata tijekom povijesti je sigurno i kontinuirano rastao. Tako je u prvu akademsku godinu 1874./1875., prilikom svečanog otvorenja Sveučilišta u Zagrebu, upisano tek 205 studenata. Akademske godine 1924./1925. preko 2.800 studenata je upisalo Sveučilište, a nakon 70 godina više od 50.000 studenata.
U međuvremenu do 2008. godine diplomu nekog fakulteta Sveučilišta steklo je sveukupno preko 250.000 studenata. Više od 20.000 studenata je magistriralo, a više od 11.000 studenata je uspješno privelo kraju doktorski studij. Ove brojke iz godine u godinu eksponencijalno rastu.
Ova bogata povijest Sveučilišta u Zagrebu svjedoči o njegovom neprocjenjivom doprinosu hrvatskoj znanosti, kulturi i društvu, a njegovo nasljeđe nastavlja živjeti kroz nove generacije studenata i profesora.
Zbog obnove koja je posljedica razornih potresa 2020. godine, mnogo zagrebačkih institucija svoju djelatnost obavlja s druge, alocirane adrese. Stradale su zgrade 17 sastavnica Sveučilišta. Tako je i zgrada Sveučilišta u Zagrebu na adresi Trg Republike Hrvatske 14 u cjelovitoj obnovi. Stoga Sveučilište od polovice 2023. godine djeluje na drugoj adresi, u zgradi Regionalnog centra za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje Jugoistočne Europe SEECEL na zagrebačkoj Kajzerici.
