Tog je dana bilo ljudi, gradskih otaca, njihovih zamjenika, arheologa, asistenata, tamburaša i znatiželjnika- bilo je uzbuđenja! Ne otkriva se olupina antičkog broda u plićaku baš svaki dan!

Ne možemo napisati gdje je točno jer je u bizarnom spletu okolnosti još uvijek neistražena i ranjiva na pljačku. Tu i počinje priča o tome kako je došlo do toga da olupinu broda iz vremena Cezara, pronađenog u plićaku na plaži ispod pijeska na creskom Tareju, svi zaborave.

Otkriće olupine na creskom Tareju 2009.

Prvi ju je otkrio Goran Marević 2009. godine, ronioc i poduzetnik s Krka, kada je, tijekom zarona na Tareju nakon žestokog juga, uočio desetak metara rebara nekog zaboravljenog broda. “Vjetar i valovi pomaknuli su pijesak i tako otkrili potopljeni brod”– prisjeća se Marević. Dodaje kako je odmah nazvao, danas pokojnog, doajena hrvatske podvodne arheologije Zdenka Brusića.

Nekoliko zarona kasnije, iskusno oko arheologa Brusića prepoznalo je rimski način spajanja drvenih rebara. Oko olupine isprva nije pronađen teret- učenom čovjeku znak da je riječ o ratnom brodu. Možda o zloglasnoj triremi, liburni ili biremi kojima su Rimljani svojevremeno gospodarili Jadranom.

Brod stiže iz pomorske bitke?

Odmah je postavljena i teorija prema kojoj je brod sudjelovao u, danas (vjerovali ili ne) šire zaboravljenoj, velikoj pomorskoj bitci između Cezarove i Pompejeve flote. Odigrala se 49. g. pr. Kr. na području uvale Voz- mjesta na kojemu se otok Krk najviše približava kopnu, a gdje je podignut današnji krčki most. Ova je bitka opjevana kao jedna od najbrutalnijih u razornom građanskom ratu između Cezara i Pompeja. Bit ćete iznenađeni činjenicom da ju spominje i sam Cezar u svom djelu O građanskom ratu pod nazivom Ad Curictam (Pored Krka).

Dvije tisuće i kusur godina kasnije na Tarej su stigli tamburaši, janjetina (pečena, jer tamo ima i svježe op. aut)  i nekoliko butelja najboljeg creskog vina. Stigli su i političari, a sve kako bi, potaknuti maštom, najavili kako će na Tareju oko olupine niknuti- arheološki centar!

Desetljeće prije, na obližnjem je Lošinju otkriven Apoksiomen pa inspiracije nije nedostajalo. O događanjima tih dana govore suvremenici tih događanja, čiji detalji tek sada izlaze na površinu. Punih je petnaest godina prošlo od tih događaja i rebra rimskog brodoloma uskoro je pokrio pijesak. Otkriće na Tareju kao da se nije dogodilo.

Zaboravljeno otkriće na Tareju

Sve dok u zimu 2024. godine u sklopu projekta bilježenja priča, mitova i legendi otoka Cresa nismo Zavičajni muzej u Cresu pitali ima li štogod zanimljivo na Tareju. “U blizini rta je pronađen potopljeni rimski brod”– glasio je odgovor koji je bio i prva pisana potvrda njegova postojanja.

Nakon što smo u muzeju pitali o čemu se radi, doznali smo kako u muzeju Cresa nema zaposlenog arheologa. Dobili smo potom uputu da se javimo u Zadar, gdje djeluje Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Uskoro je stigao odgovor: “Preronili smo lokalitet koji nam je pokazao Goran Marević iz Krka. Po tehnologiji gradnje broda utvrdili smo da se radi o antičkom brodu. Nažalost na tome je sve ostalo i nemamo nekih novih podataka jer se nije realiziralo nikakvo kasnije istraživanje.”

Olupina ne postoji u dokumentima

Kako sva kulturna baština u Hrvatskoj mora biti evidentirana, a ovdje je riječ o olupini koja je otkrivena i zabilježena 2009. godine, provjerili smo postoji li zapis o njoj u registrima. Zapisa nije bilo. Možda je ipak na nekom popisu? Ni tamo olupine s Tareja nije bilo.

Sljedeći je korak bio upit odjelu Konzervatorskog zavoda u Rijeci koji je zadužen za područje Primorsko-goranske županije kojoj pripada i Cres. Pitali smo postoje li ikakva istraživanja, što je poduzeto oko daljnjeg istraživanja olupine te zašto ona nije zabilježena. Bilo je to sredinom siječnja 2024. godine. Odgovor nije stizao mjesecima pa smo se u međuvremenu neformalno raspitali o čemu se radi. Tako smo doznali kako omaškom konzervatora olupini nije produžen status preventivne zaštite čime je ona izbrisana iz evidencije.

Produljen status preventivne zaštite

Kako je portalu Blaga & misterije zaštita kulturne baštine toliko važna da je dio uredničke politike, javnosti ponekad ne možemo otkriti nešto što bi tu baštinu ugrozilo. Tako smo odlučili pričekati s objavom članka dok konzervatori ponovo ne pokrenu proceduru preventivne zaštite lokaliteta. To je i napravljeno. Službeni odgovor, međutim, i dalje nije stizao pa smo se pozvali na Zakon o pravu na pristup informacijama. Naposljetku smo odgovor Konzervatorskog zavoda u Rijeci primili 26. travnja 2024. godine.

“Obavještavamo Vas da je antički brodolom koji je otkriven u uvali pored rta Tarej na otoku Cresu evidentirana kulturna baština. Nalazište je istraživano u više navrata, a vršena su probna istraživanja manjeg obima te terenski pregledi. Više podataka o nalazima može se pronaći u stručnoj literaturi koju su objavili arheolozi s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.”

Keramika s tajanstvenim motivima

Kako smo u međuvremenu stigli i do saznanja da su uz olupinu pronađeni fragmenti keramike s motivima i urezima, ponovo smo se raspitali o postojanju stručne literature na koju su nas uputili konzervatori iz Rijeke. Fragmenti keramike na sebi imaju vidljive, urezane simbole koji valjda nekom nešto znače.

Pokazali smo ih nekolicini stručnjaka koji kažu da je riječ o oznakama tereta ili radionice. Drevni “barcode”! Jedan od simbola njih podsjeća i na ribu – ranokršćanski motiv.

“Pokušajte provjeriti u Hrvatski arheološki godišnjak za 2009. godinu, pod Primorsko-goranska županija.”– glasio je odgovor. Provjerili smo, ali zapis o istraživanju olupine na Cresu ne postoji. To je zapravo bila potvrda ranijih odgovora sa Sveučilišta u Zadru o tome kako istraživanja olupine na Tareju nisu provedena. S druge strane, postavlja se pitanje na koja se onda istraživanja pozivaju konzervatori u Rijeci, kada ona u Zadru, gdje su nas poslali, ne postoje.

Zašto nitko nije istražio olupinu?

“Zdenko Brusić i ja smo nakon potvrde otkrića još nekoliko puta zaronili na Tareju. Prema komadima keramike i viđenom, to nije bio samo brodolom, nego i cijelo antičko pristanište prepuno nalaza.”– prisjeća se ovih dana Goran Marević, koji žali da istraživanja nisu nastavljena. Zdenko Brusić je preminuo 2014. godine te sudbina njegovih zapisa o olupini na Tareju ostaje nepoznanica.

Kad smo neke sugovornike suočili s pitanjima o olupini i poražavajućem statusom, dobili smo razne odgovore koje možemo svesti na nekoliko zajedničkih nazivnika. Njihova imena namjerno ne spominjemo zato što ovo nije istraživački članak u kojem se traži nečija odgovornost, nego jedan od onih koji opisuju kritične greške sustava.

Što se dogodilo?

U ovome slučaju dogodila se kritična omaška u komunikaciji između aktera: državnih institucija po pitanju nadležnosti i odgovornosti, stručnjaka koji bez podrške sustava ne mogu djelovati te privatnog sektora koji dovode do skandaloznog stanja u kojem se slučajno ili namjerno zaboravlja na postojanje potencijalno značajne olupine. Time ona postaje ranjiva na pljačku, koja je danas u Hrvatskoj nažalost česta zbog crnog tržišta EU.

Odgovori koje smo dobili, osim od konzevatora u Rijeci, slažu se u jednom. Istraživanja olupine antičkog brodoloma, iako najavljena, nisu provedena. Kada smo pitali zašto, razlozi su bili bitno različiti.

Koji su razlozi nebrige?

Neki tvrde da nije bilo volje lokalnih vlasti (lokalitet je na području grada Cresa, op.aut.). Drugi kažu kako nema ljudi. Objašnjavaju kako je za područje cijelog Kvarnera, prebogatog pomorskim nalazištima, nadležna tek jedna podmorska arheologinja, koja je preopterećena poslom.

Treći su pak ogorčeni na pasivnost sustava u kojem naizgled nema interesa za istraživanjem, a koje bi od tog dijela otoka Cresa moglo stvoriti kulturnu atrakciju. Unatoč usmenim najavama, u pregledu Kulturno-povijesne baštine grada Cresa, koji je dio izmjena i dopuna prostornog plana grada Cresa iz travnja 2018. godine, lokacija olupine nije niti evidentirana u sekciji Arheoloških zona i lokaliteta.

Skulptura broda na plaži

Od otkrića olupine prošlo je punih petnaest godina. Tarej je većinu vremena osamljen i spokojan. U ljetnim mjesecima više je ljudi. Tamo je sada Šumska plaža, odnosno Forest Beach. Na njoj se nalazi i jedini spomenik olupine- stilizirana skulptura broda koji s plaže gleda na more. Tijekom lipnja 2024. godine izradio ju je Vibor Brkić-Tot.

“Željeli smo nekako obilježiti Tarej kao mjesto gdje je u neko drugo vrijeme postojalo nešto veliko. Mi ne znamo što točno, ali znamo da smo spremni pomoći kod zaštite i istraživanja!”– govori Ivica Jurić. On u neposrednoj blizini olupine vizionarski uređuje izletište na plaži čiju skrivenu povijest tek treba otkriti.