Predio je to poznat po drevnoj šumi hrasta crnike ispresijecan suhozidom i livadama, i ispaši za ovce – životinji koja na Cresu kao da život znači.
U javnosti je odnos čovjeka i životinje na Cresu često uljepšan – pa se tako taj kvarnerski otok trudi biti poznat po ovcama, vuni i dobroj porciji. I maslinovom ulju, što je priča za drugu zgodu.
Ova je slika nešto stvarnija jer svojom jednostavnošću opisuje svu surovost creskog okoliša i ljude koji od njega žive.
Slučajnog sugovornika urednik portala Blaga & misterije sreće u zoru nakon koncerta grupe Let 3 na Tareju, u mjestu zvanom Forest Beach. Iz obližnjeg je mjesta Beli, srednjih je godina i kaže, rano je otišao s otoka u potrazi za srećom u vanjskom svijetu. Kaže da češće vraća u Beli, mjesto gdje je mladosti živio na Cresu i pomogao djedu u polju. Kao i svaki unuk koji ima djeda pastira u tim predjelima.
Na plažu kod uvale Poje na Tareju počinju se spuštati ovce. Prilaze plaži i na točno određenom mjestu piju more, odnosno bočatu vodu jer u u plićaku izvor slatke vode.
“Zatajio sam dida znači da sam radio nešto drugo meni bitno pa nisam održao obećanje didu. O tome da ću ovcama odnijeti vode što rade unuci.. Kad ovce ne dobiju vode, onda one piju more, pa neke od njih seljaci kasnije pronađu mrtve u šumi. Tako neki Did zna da ga je unuk iznevjerio” objasnio je sugovornik i pogledam pratio ovce koje su dolazile na plažu. NIje imao potrebu dalje govoriti o toj temi.
U ovoj smo zgodi pitali etnografe i pokušali ustanoviti postoji li izreka slična onoj koja opisuje razočaranje dida kojeg je iznevjerio unuk, usput oslikavajući svu surovost creskog okoliša u kojem je žeđ stvarna, a voda koja život znači ne stigne uvijek do gladnih grla. Konkretan odgovor nismo dobili no to ne znači da će neki od vas primjetiti slične jezične sintage koju upućuju na do danas još neistraženo.
Možda je zato okus creske janjetine kažu, specifičan i pomalo slan, uz malo gorčine koju osjete bolji poznavatelji creskih okolnosti.
