Mjesto je to netaknute prirode, mirisa, biljaka i iskustava do kojeg vodi šumski put. Spust makadamom s glavne ceste koja vodi u unutrašnjost Cresa otkriva krajolik ispresijecan suhozidom, makijom i šumom hrasta crnike. Miris je opojan, tamo se miješa more i kopno.
Šumska plaža Tarej
U vrijeme našeg proljetnog posjeta predio je pust, a rampa spuštena. Pješice Tarej nije prepreka, ali se treba spremiti na šetnju.
Koji kilometar po putu, još jedna rampa. Još koji zavoj i plaža na kojoj- gotovo nestvarno – stoji Forest Beach, mjesto gdje aktivnost sreće umjetnost.
Iako u začetku, tamo putnik namjernik može pronaći okrjepu. Šumska plaža sastoji se od nekoliko sjenica, mjesta za čitanje, uređenih stazica i pristupa plaži uvale Poje.
Nasljeđe festivala
Posljednjih je godina Tarej postao poznat po održavanju glazbenih festivala. Tako se prije epidemije godinama održavao Tides of Youth, a potom i FreeMental. Festivali su to elektronske glazbe po kojima je Tarej i postao poznat.
Toliko da se u jednom trenutku činilo kako će Tarej postati nova jadranska hit plaža za provode.
Dolaskom epidemije Corone 2020. godine nemir unesen čovjekom zamijenio je mir za koji se ovdje čini da vlada stoljećima.
Vjetar koji šiba obale
S druge strane, pak, oni koji znaju za to mjesto, nisu sigurni ni u podrijetlo naziva Tarej, toponimu čije značenje o mjestu može svašta otkriti.
U zavičajnom muzeju grada Cresa smatraju kako je Tarej nazvan po vjetru koji “tare”. Vjetar je to koji u zimskim mjesecima žestoko udara po obalama i plažama tog kraja.
Tome svjedoče i savijena, slomljena drva, ali i velike količine morske trave, naplavnog drveta i smeća – tog vječnog svjedoka današnjice. Šuma hrasta crnike odmah do mora karakteristička je za cijelu liniju obale. Zato se na Tareju vatra ne pali. Zbog opasnosti od požara, postoje jasno istaknuti znakovi, ali i vokalna upozorenja šumskih rendžera onima koji svjesno zabranu paljenja vatre prekrše.
Pristup s mora
Tareju je s mora lakše pristupiti. Tako je mjesto postalo redovito izletište vikend pomoraca koji ga posjećuju sa sidrišta. Iskrcaju se i lutaju šumama, stazicama i labirintima od suhozida. Puteljcima dolaze do plaže i pronalaze svoje mjesto. Usput susreću došljake s kopna koji su negdje čuli za Tarej- oni ga istražuju na biciklima, pješice i na quadovima.
Negdje u sumrak, može se samo povući ili ilegalno utaboriti, gdje noć na Tareju pruža drugačiji dojam. Vrijeme je to kad tama skriva noćna bića, čuju se zvukovi veprova čije glasanje jeka zlokobno izobličuje.
Okupljalište putnika
U posljednje vrijeme, magla koja ga obavija diže se s Tareja i posjetitelja je sve više- onih željnih netaknutog Mediterana i prirode kojoj čovjek donedavno nije trebao. Okupljaju se oko Forest Beach, što razgovorom, što uređenjem prostora od materijala koji se tamo nalaze.
Na Tareju je naplavno drvo resurs, pogled na more znak promjene vremena koje dolazi sa senjskih vrata, a način života takav da posjetitelji za sada poštuju što pronađu.
– O tome da šumska plaža na Tareju ostane takva brinemo mi – dobacuje čovjek promatrajući more i čekajući nemir koji dolazi početkom ljetne sezone. Čini se kako je Tarej mjesto koje će svoje tajne tek predati onima koji su dovoljno uporni.
Još postoje predjeli gdje je čovjek rijedak i gdje priroda diktira. Jedno od njih je i Tarej na Cresu, karakerističan po kontrastu između povremenih izletnika i javnosti koja svakih nekoliko godina otkrije Tarej koji onda opet padne u zaborav. Do sljedeće prilike, mjesto je to koje treba posjetiti dok je još izvorno, i upoznati one koji brinu da tako i ostane.
