Andrija Maurović, poznat je kao otac hrvatskog stripa i jedan je od najvećih autora najmasovnije crtane literature u svijetu. Umijeće stripovnih crteža uzdigao je do najviše razine tehničke vještine i estetske vrijednosti. Njegovi su radovi ušli u sve svjetske publikacije i preglede. U Ljubljani je sedamdesetih utemeljena i nagrada Kluba devete umjetnosti koja nosi njegovo ime (Andrija).
Autor, čije se ime u svjetskoj enciklopediji stripa piše velikim slovima, adaptirao je brojne klasike književnosti. Među njima i “Gričku vješticu” 1962./63. u scenarističkoj suradnji s Norbertom Neugebauerom. Strip je izvorno izlazio u nastavcima, u Večernjem listu šezdesetih. Bilo je to prvi puta u povijesti Hrvatskog stripa da jedna edicija donosi kompletne epizode ranijih ostvarenja, za razliku od dotadašnje prakse da se objavljuje istovremeno više priča u nastavcima.
Manje je poznato da je upravo strip adaptacijom književnih klasika, napose “Gričke vještice”, Maurović podigao stripu ugled. Naime, u to vrijeme strip se smatrao kičem, pa čak i štetnim. Zanimljiva je poveznica da su romanima Marije Jurić Zagorke kritičari svojevremeno dodavali slične pridjeve. I Zagorka i Maurović pokazali su da izražaj nije taj koji definira autora, nego obratno.
Maurović je također autor brojnih naslovnica Zagorkinih knjiga u nastavcima, među kojima je prikazana naslovnica za 10. broj romana “Kontesa Nera” u ciklusu “Grička vještica”.
Strip vremenom stječe gotovo kultni status. Tako se prvi brojevi prodaju za značajne iznose, a pritom se i teško nabavljaju. Tako se primjerice prvi brojevi Gričke vještice na sajmu antikviteta na zagrebačkom Britancu jedva nekada nađu, a onda postižu visoku cijenu.
