Iako u Hrvatskoj nitko nije napravio ozbiljnije istraživanje paranormalnog, postoje brojna mjesta o kojima se prepričavaju jezive legende i neobična iskustva. Što okida narodnu predaju koja postaje mit, potpuna izmišljotina koja se vremenom ukorijeni među ljudima, ili stvarna priča oko koje vremenom počnu kružiti duhovi i utvare?
U slučaju zagrebačke Vile Auer koja se nalazi iznad u Nazorovoj ulici, najnovija lažna nagađanja o kletvi koja je “natjerala stanare na prodaju” potaknula je informacija o prodaji istoimene vile Auer koja je objavljena na jednom internet oglasniku.
Vila Auer koja se prodaje sagrađena je 1928. i 1930. godine kao privatna kuća prema nacrtima poznatog hrvatskog arhitekta Bele Auera.
Nalazi se tridesetak metara iznad puno poznatije,”uklete” vile Auer koja je nekoć slovila kao najljepša. Izgrađena je 1903. godine na starom groblju, točnije na razmeđi između Nazorove ulice i Rokovog perivoja koji je ime dobio po zavjetnoj kapeli svetog Roka građani su podignuli 1655. godine kako bi ih svetac zaštitio od kuge. Već od prvih dana oko kapelice je bilo groblje gdje su isprva ukapali siromašnije župljane, a zatim i bogatije građane.
1851. godine kupljeno je novo zemljište na kojem su bili pokopani mnogi istaknuti građani, među njima i skladatelj Vatroslav Lisinski.
Foto: Blaga & misterije
Na zemlji oko vile Auer postoji izvor vode na koji su obližnji stanari svojedobno znali ići po vodu kad bi bila nestašica. Njeno dvorište bilo je obraslo i skrivalo je komade nadgrobnih spomenika. Zastrašujuće glasine o plaču, škripanju i smijehu koji su dopirali iz unutrašnjosti vile doprinijeli su mitovima koji su se vezali za nju.
Njezin tadašnji zapušteni izgled i jeziva unutrašnjost potpuno su opravdavali svakojake priče prolaznika. Naravno, ništa nikada nije dokazano.
Vlasnik vile bio je Robert Auer, predstavnik moderne koji je ukletu vilu naslijedio. Svojevremeno bila je dom i beskućnicima te zagrebačkim klincima koji su iz znatiželje odlazili u napuštene prostorije vile u potrazi za tajnovitim stanarima.
Vila je sada obnovljena, a njen trenutni vlasnik je Zdravko Raškaj. Odlučivši razbiti mitove koji su se tkali desetljećima, Raškaj je vilu kupio još 2008. godine, a adaptaciju je priveo kraju 2013. kada se i uselio u nju.
Rokovo groblje službeno je zatvoreno 1887. godine kada je prema gradskim planovima na tom mjestu trebao biti javni perivoj. Planovi su se odgađali iz godine u godinu, a groblje je propadalo.
Do 1912. godine pojedini nadgrobni spomenici su se izmještali na današnji Ilirski trg kako bi kasnije bili uzidani između sjevernog i zapadnog podzida Vrazova šetališta. Većina preminulih ondje je i danas, a na Mirogoj su preneseni zemaljski ostaci istaknutih pokojnika poput spomenutog Vatroslava Lisinskog.
Na temeljima nacrta arhitekta Viktora Kovačića današnji izgled Rokova perivoja osmislio je Mihajlo Kranjc 1994. godine. Jurjevsko groblje na Mirogoj se preselilo godinu dana prije Rokova groblja, 1876. godine. Danas je na tom mjestu prekrasan park u kojem tek nekoliko nadgrobnih ploča i spomenika svjedoči da su ondje pokapali ljude.
