fbpx
Za bajkovitu Rasinju, otimali su se plemići i kraljevi, pustošili su je Sulejman i Frankopani, od dvorova templara i banova, ostaje onaj izgubljenih Inkeya
Foto: Blaga&misterije kontaktirati za prijenos
Dvorci i nasljeđe

Za bajkovitu Rasinju, otimali su se plemići i kraljevi, pustošili su je Sulejman i Frankopani, od dvorova templara i banova, ostaje onaj izgubljenih Inkeya

22.03.2019. Ured za blaga i misterije

U Rasinji se nekoć na površini od desetak hektara nalazilo vlastelinsko sjedište. Bio je to sklop dvorca, perivoja, gospodarskih zgrada s vrtom i župne crkve s vlastelinskim grobljem. Riječ je o prekrasnom dvorcu Inkey, zanimljivih fasada i s klasicističkim glavnim ulazom kojeg su poduzetni veliki župan Inkey de Pallin i njegovi nasljednici izgradili u 19. stoljeću.

Foto: Rasinjski dvorac sastojao se od tri međusobno povezana krila H-osnove/Blaga&misterije kontaktirati za prijenos

Dvorac je kasnije doživio niz arhitektonskih promjena. Između ostalog, srušena je središnja zgrada koja je povezivala dva danas odvojena objekta. Trenutno je dvorac u teškoj imovinsko – pravnoj situaciji i prepušten je propadanju koje već traje godinama. Staro pokućstvo i vrijedni predmeti odavno su nepovratno razneseni, no prekrasna arhitektura dvorca, ribnjaci i idilični brežuljci još uvijek privlače radoznale da navrate u Rasinju.

Foto: Blaga&misterije kontaktirati za prijenos

Dvorac, obližnja crkva sv. Križa i grobovi članova obitelji Inkey, još i danas podsjećaju na prohujala vremena. U narodu živi i niz legendi o rasinjskoj vlasteli i templarskom gradu Opuju koji je nestao u navali Turaka. Još uvijek se mogu naći i blijedi ostatci Staroga grada Rasinje u samom mjestu te tragovi grada Opoja.

Srednjovjekovna Rasinja

Na ovom području, točnije na jednom brežuljku koje ovdašnji stanovnici zovu Budim, nekada se nalazio slavni Opoj-grad. Ipak, od njega danas nema ni kamena na kamenu, jedino su očuvani temelji. Osim ostataka srednjovjekovne fortifikacijske arhitekture, radi se o bogatom arheološkom nalazištu srednjovjekovne keramike na kojem još uvijek nisu provedena sustavna istraživanja.

Mještani pričaju da su iz Opoja vodili tajni hodnici prema današnjem dvorcu Inkey. No, tko bi zapravo mogao točno znati kakva je stvarnost bila darovana Opoju?

Srednjovjekovnu Rasinju pisani dokumenti spominju 1170. godine kada se kao vlasnik spominje biskup Prodan, koji je posjede u okolici Rasinje poklonio križarskom crkvenom redu Templara, dok darovnica iz 1326. godine navodi utvrđeni grad kojeg je ban Opoj de Gudkeled također darovao Templarima.

U vrijeme provala Tatara u 13. stoljeću, kralj Bela I. je rasinjski posjed darovnicom za istaknute usluge dodijelio županu Herbertu Oslovu, pri čemu su uz granice posjeda navedene Velika i Mala Rasinja. U ovoj ispravi spominje se i Opoj.

Već početkom 16. stoljeća spominje se postojanje trgovišta (oppidum Razynyakeresztur) oko kojeg se formiralo naselje manjih dimenzija, začetak današnje Rasinje.

Jedan od povijesnih izvora spominje da je oppidum Rasinja čak imao i takozvani „ius gladii”. To znači da je sudac oppidum Rasinja imao vlast nad životom i smrti građana, odnosno mogao je suditi i na smrt. Takvo pravo imali su samo suci najznačajnijih gradova u Hrvatskoj.

Foto: Blaga&misterije kontaktirati za prijenos

Oppidum Rasinja s utvrđenim Opojem bila je i važna strateška točka u obrani od Turaka tijekom 16. i 17. stoljeća. Dokumenti govore da već tada postoje „dva utvrđena dvora”. Valjda se kod toga misli na Opoj i utvrđeno pregrađe Rasinju.

Pod navalom Turaka

U 15. stoljeću se kao vlasnici posjeda spominju plemićke obitelji Selak i Daraboš, a kao vlasnici Opoj-grada plemićka obitelj Bočkaj, koja je u krvnoj vezi s banom Opojem. Zatim, 1527. godine vlasnik postaje Ljudevit Pekri. Tada su bijesnili i međuplemićki sukobi, pa se spominje da je „Rasinju opustošio i Krsto Frankopan”.

Međutim, Rasinja je znatno više stradala od zajedničkih neprijatelja Hrvata- naleta osmanlijskih četa. Turci su nekoliko puta opsjedali i pustošili Rasinju, o osobito okolna sela. Tako u povijesnim dokumentima piše da je godine 1532. Rasinju opustošio Sulejman, a sličan čin su izvršile turske čete i 1603. „pošto su prešle smrznutu Dravu”. U jednom takvom turskom naletu najvjerojatnije je srušen i stari Opoj, koji se više nikada nije obnovio.

Obitelj Inkey

U tijeku 17. i većem dijelu 18. stoljeća Rasinja je promijenila niz gospodara. Bio je to privlačan posjed za koji su se otimali plemići i sam kraljevski dvor. Uz to, valja naglasiti da je vlasnik Rasinje ujedno bio i gospodar desetak obližnjih sela (nekad više, nekad manje). Da navedemo imena samo nekih od gospodara posjeda u tom razdoblju: Tomo Bakač Erdody, Elizabeta i Josip Just Moscon, Ana Elizabeta i Herbert Aursperg, Kristina i Josip Karlo Gaiszruk.

Ivan Jakob Gaiszruk založio je 1778. godine imanje grofu Baltazaru Inkeyu, velikom županu županije Zala, i to za 107.000 forinti na rok od 30 godina.

No, Rasinja je došla u posjed plemićke obitelji Inkey de Pallin tek 1808. godine kada je Mirko Inkey nadoplatio posljednjih 20 000 forinti nasljednicima obitelji Gaiszruk. Procvat rasinjskog vlastelinstva pada u vrijeme njegova sina Ferdinanda Inkeya, podžupana križevačke županije. Njemu je 1875. godine podijeljeno barunstvo te je u njegovo vrijeme podignut dvorac (1883.-1885).

Upravo Ferdinand barun Inkey de Pallyn razvija uzorno gospodarstvo i modernizira obradu zemlje, posjeduje poznatu ergelu konja, tvornicu cigle u Rasinji (osn. 1860.) i tvornicu žeste u Kuzmincu. Poslije ukidanja feudalizma 1893. godine i agrarne reforme provedene 1919. godine, počinje propadanje velikog i uzornog rasinjskog imanja koje je bilo u vlasništvu obitelji Inkey punih 167 godina. Sve do 1945. godine, kada dio obitelji napušta zemlju i živi u egzilu u Austriji i Južnoafričkoj Republici te im se gubi svaki trag.

Teška imovinsko – pravna situacija

Njihovi nasljednici putem Ureda za povrat nacionalizirane imovine ( današnji Fond za naknadu oduzete imovine ) više su puta pozivani , ali nitko se nikad nije javio. Inkey je zatim pripao općini Rasinja. Od 1959. do 1994. godine u većoj zgradi je bila smještena osnovna škola, a u manjoj zgradi dvorca mjesni ured i zdravstvena stanica.

Općina Rasinja je prodala dvorac početkom 2006. godine za milijun i pol kuna građevinskoj tvrtki Gratit. Plan je bio: pretvoriti dvorac u hotel visoke kategorije, no kriza je pogodila građevince i sad općina Rasinja pod novim političkim vodstvom želi otkupiti dvorac i tako ga spasiti od propadanja.

Naime, tvrtka Gratit nije imala obvezu ulaganja jer to u kupoprodajnom ugovoru iz 2006. nije spomenuto što je skandal sam po sebi, pa tako dosad i nije postojala pravna osnova za izvlaštenje. Danas je dvorac Inkey u Rasinji u teškoj imovinsko – pravnoj situaciji. Tvrtka Gratit u međuvremenu je propala i otišla u stečaj. Općina planira dvorac kupiti temeljem riješenja Trgovačkog suda u Varaždinu o prodaji nekretnina koje su dio stečajne mase, a među kojima se nalaze čestice na kojoj se nalaze stara škola i dvorac.

Foto: Blaga&misterije kontaktirati za prijenos

Ako općina uspije, u novcu iz EU fondova vidi način za njegovo uređenje. I tako, dok traje pravni postupak, dvorac Inkey u Rasinji propada. Mnogi strahuju kako bi ovaj spomenik kulture, itekako već nagrižen zubom vremena, naposljetku mogao postati samo jedna u nizu žrtava neuspjelih privatnih poslovnih ambicija.

izvor: Đurić, Feletar- Stari gradovi i dvorci Sjeverozapadne Hrvatske