Kad tužan i prodoran zvuk koji podsjeća na zavijanje nošen vjetrom dopre do putnika namjernika koji prolazi moslavačkim šumama, on će se okrenuti, i vjerojatno nastaviti po stazi ne znajući da je upravo čuo zvuk koji se pripisuje Belin banu.
Narodna predaja govori kako je u jednoj od utvrda Moslavačke Gore, Jelengradu sa suprugom živio ban Belin. Bilo je to tijekom devetog stoljeća . Jedne noći, Belin je sanjao čudan san.
U njemu je susreo spodobu koja mu je rekla kako će uskoro postati kralj i kako se mora pripremiti. Zaveden snom u kojem je dobio potvrdu svojih ambicija, Belin je uskoro počeo kovati urotu koja se uskoro pretvorila u otvorenu pobunu protiv tadašnjeg kralja Radoslava. Revolt ipak, nije dugo trajao i uskoro je brojčano jača vojska počela progoniti Belina i njegove pobunjenike. Mjeseci su prolazili i ljudi oko Belina bilo je sve manje, a progonitelji sve bliže.
Uskoro je Belin utočište morao potražiti u obližnjem pavlinskom samostanu. Iako je uspio nekoliko dana odmoriiti progonitelju su saznali gdje se nalazi. Prije nego što je pobjegao prema najvišim vrhovima Moslavačke gore, supruga mu je rekla kako je usnula strašan san u kojem je ban zbog izdaje bio osuđen na strašnu kaznu. “Bog prašta svima, samo izdajicama domovine ne.
Progonjen, uskoro je Belin morao bježati dalje, prema planinama. Tamo je jedna preživljavao jer ga je osim gladi i oskudice počela mučiti i savjest.
Moslavačku goru dobro je poznavao i kako je sve dublje bježao, postajalo mu je jasnije kako je sebe i svoje nasljednike prokleo teretom izdajnika. Jedne noći dohvatile su ga i rastrgale divlje zvijeri, no Belin nije nestao, nego se proklet, njegov duh vratio kao vukodlak.
Mjesto gdje su nesretnog bana prema predaji rastrgale divlje zvijeri obilježeno je križem koji se naziva Kaluđerov grob. Mjesto je postao poznato zbog stihova pjesme „Grob kaluđera“ pjesnika, putopisca i komediografa Antuna Nemčića koji su bili jako popularni u preporodnom razdoblju 19. stoljeća.
“A
l ni usred manastira
Sudbinu si ne ublaži,
Vijek ga dalje nemir tira,
Vijek zaludu pokoj traži.
Izdajica domovine
Nema dom sad ni ognjište,
Već kao divlja zvijer planine
Odabra si utočište
Žig na čelu, crv uduši
Čine bana pomamljena,
Njeg´vo tielo se izsuši
Kano grana usječena.
Biesno kliče: Svima, svima,
Zulumčaru, ubojici,
Prošteno je svima, svima –
Samo nije izdajici”
(Ulomak iz pjesme )
Pitanje kada je predaja o izdaji Belina nastalala nije lako utvrditi jer je jedna od rijetkih koja nema pretjerane veze sa stvarnim događajima. Osobito kada se razmotri i druga verzija koja govori kako je Belin pobunom pokušao ujedniti sve hrvatske zemlje.
Stvarno mjesto Kaluđerov grob nalazi se na brdu koje se zove Kaluđerovo brdo, na 440 m nadmorske visine te je po visini jedan od viših vrhova Moslavačke gore. Od sredine 19. stoljeća trajno je obilježen križem.
