in

Živio je pokraj Torete i bio vampir željan dječje krvi, no jednog dana mještani Silbe latili su se oružja

Foto: Film "Nosferatu the Vampyre" (1979)

Prema vjerovanju, Pankogulo Badurina stanovao je u kući pored danas znameniteog tornja Toreta i bio je vampir, pa je kao takav pio i sisao krv. Na otoku Silbi gdje se priča događa, mještani su znali reći da bi se sve svijeće ugasile, kada bi Pankogulo Badurina stao na crkvena vrata.

Tako su nastali i ovi stihovi:
Pankogulo Badurina,
zaša ti je misečina,
sada ti se valja stati,
jadnu dicu poći klati.

Foto: strangehistory.net

Poljski lutalica

Riječ je o Panu Koguli, poljskom lutalici koji je polovicom 19. stoljeća doputovao do otoka Silbe iz austrijske Galicije. Mještani su mu iz sažaljenja pronašli zaposlenje – postao je zvonar.

Oženio se i dobio djecu. Ipak, 1895. godine je naglo poludio, ubio suprugu, djecu, a zatim i sebe. Grijesi mu nisu dali mira ni u smrti, pa se povampirio. Nastao je “moritud”, pomor stoke. Seljani su se okupili da rasprave nastalu situaciju, a on im se obratio iz grma.

Hoćete u dvi, ili u četiri“, pitao ih je zagrobnim glasom. “Četiri“, odgovoriše. Te im je noći pobio svu krupniju stoku (koja hoda na četiri noge). U užasu od tog pokolja i nastale štete, mještani su se okupili u crkvici na groblju te su se molili Bogu i Djevici Mariji da ih oslobode Zla.

Tada je u crkvu Sv. Marka, prema pričanjima očevidaca, uletjela kozja mješina. Kad su je okupljeni proboli noževima i štapima, iz nje je šiknula krv. Crkva je zbog tog događaja bila zatvorena četrdeset dana, o čemu je bilo živih svjedoka još nakon Drugog svjetskog rata, što potvrđuje i arhiv austrijske Dalmacije.

Čovjek sličan vragu

Još jedna legenda o vampiru s otoka Silbe govori kako je na mjesnom groblju živio Pankogulo, čovjek nalik vragu, zločest i nezasitan. Jednom mjesečno mještani Silbe morali su mu dobrovoljno, kao žrtvu, dati jedno dijete.

No, jedan dan su odlučili da više neće, pa je Pankogulo ostao gladan. Kad je pala noć, krenuo je prema selu i krao svako dijete koje mu je stalo na put.

Mještani su bili prestravljeni, ali su odlučili ujediniti snage. Naoružani su krenuli prema groblju, odnosno crkvi sv. Marka da ubiju Pankogulu u čemu su i uspjeli.

Legenda govori kako i dan danas postoji mrlja Pankoguline krvi ispod tepiha, a ako pogledate gore na zidu, iznad portala, vidjet ćete isklesanu glavu, koja izgleda poput samog vraga.

S olovkom i bilježnicom, Visiani se verao po kamenjaru, hodao uz rijeke i spuštao niz hridi, sve kako bi pažljivo nacrtao sve biljke Dalmacije

U gradu je vladala mržnja, a jedan redovnik mjesecima je potajno radio na ljubavnom napitku, uvijek samo noću i uz tri svijeće