Ćiro Truhelka rođen je 2. veljače 1864. godine u Osijeku. Bio je pionir arheologije, etnografije i povijesti umjetnosti te neumorni istraživač kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Njegov rad ostavio je neizbrisiv trag u razumijevanju povijesti i naslijeđa ovog prostora. Bio je ključna figura u razvoju Zemaljskog muzeja u Sarajevu, gdje je proveo najveći dio svoje karijere.
Rani život i obrazovanje
Truhelkin intelektualni razvoj započeo je u Osijeku, od najranijih dana u njegovu domu, a nastavio se kroz njemačku osnovnu školu i pet razreda Gimnazije. Obrazovanje je nastavio u Zagrebu, kamo se odselio nakon smrti oca. Ondje je završio Gimnaziju. Tijekom studija na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu studirao je povijest umjetnosti pod mentorstvom dr. Izidora Kršnjavija te opću povijest koju je predavao Natko Nodilo, uvaženi povjesničar i političar. Obojica mentora su odigrala ključnu ulogu u životu i razvoju Truhelkine akademske i muzeološke karijere.
Ova rana edukacija postavila je temelje za njegov kasniji rad u muzejskoj djelatnosti i arheološkim istraživanjima. Tijekom fakulteta surađuje s Kršnjavijem u Strossmayerovoj galeriji. Za nju je stvorio prvi katalog, a izdala ga je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. S vremenom postaje kustos tamo, uz sve druge angažmane koje je imao u suradnji s Kršnjavijem.
Njihovo se prijateljstvo nastavilo desetljećima kasnije, što se otkrilo pronalaskom njihove pismene korespondencije. Pisma su bila dio Truhelkine ostavštine. Svojedobno ju je, prije Drugog svjetskog rata, Ćiro Truhelka darovao u “Kulturno-historijsku zbirku” Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” koja se čuva u Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Zemaljski muzej
Sredinom 1885. godine Zemaljska vlada odobrava pravila rada Muzejskog društva u Sarajevu. Pola godine kasnije skupština društva je poslala molbu Ministarstvu financija u Beču da se muzeju dodijeli kustos koji bi vodio poslove društva. Kršnjavoga su tada zamolili da napravi nacrt za osnivanje muzeja. Ujedno je za kustosa preporučio svoga talentiranog studenta Ćiru.
Nakon što je 1886. godine postao prvi kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Truhelka je ne samo razvio ovu instituciju u vodeće središte arheoloških i kulturnih istraživanja, nego je također aktivno sudjelovao u prikupljanju i očuvanju predmeta iz razdoblja predrimske, rimske i srednjovjekovne prošlosti Bosne.
Muzej je službeno otvoren za javnost 1888. godine, pri čemu je objavljena brošura koja je naglasila velik porast zbirke muzeja unutar samo dvije godine. Pod Truhelkinim vodstvom, Zemaljski muzej postao je ključna institucija za očuvanje bosanskohercegovačke baštine. Upravo je on zaslužan za uređenje muzeja u duhu moderne muzeologije. Ujedno je petnaest godina uređivao časopis Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, u kojemu je i sam redovito objavljivao.
Truhelka je tako bio kustos sve do 1905. godine, kada je imenovan ravnateljem muzeja. 1922. godine se umirovio u Osijeku. No, nakon samo tri godine provedene u mirovini, odlazi u Skopje predavati na katedri za arheologiju tamošnjeg Filozofskog fakulteta. Ondje je bio sve do svoje ponovne mirovine 1931. godine, kada se konačno seli u Zagreb.
Ćiro Truhelka- lik i djelo
U međuvremenu je Truhelka neumorno radio na arheološkim iskopavanjima, otkrivajući važna nalazišta, poput onih na Glasincu (ilirski grobovi) i u Donjoj Dolini (prapovijesno naselje), koji su bili ključni za razumijevanje bosanske prapovijesti.
Osim toga, njegova arheološka iskopavanja otkrila su važne ostale prapovijesne, ranokršćanske i srednjovjekovne lokalitete, uključujući stećke. Jedinstveni su to nadgrobni spomenici bosanske srednjovjekovne kulture. Proučavao je njihove natpise i ornamente te analizirao srednjovjekovno pismo “bosančicu”. Pročitao je i priopćio najveći broj natpisa s patarenskih stećaka.
Truhelkino proučavanje ovih spomenika, kao i njegova otkrića poput “Testamenta gosta Radina” iz Dubrovačkog arhiva, značajno su doprinijela razumijevanju srednjovjekovne Bosne.
Truhelka je također bio pionir u proučavanju numizmatike, analizirajući bosanski, srpski i bugarski novac. Njegov rad na bosanskom novcu, posebno onom iz razdoblja vladavine Tvrtka II., bio je revolucionaran u razumijevanju suvereniteta bosanskih vladara, a nalaz kod Ribiča, kraj Ostrožca
na Neretvi, jedan od najznačajnih arheoloških izvora.
Promocija kulturne baštine BiH
Osim svog pionirskog rada u arheologiji, Truhelka je bio i neumorni promotor bosanskohercegovačke kulturne baštine. Organizirao je izložbe u europskim metropolama poput Beča, Pariza i Bruxellesa. Ondje je predstavljao bogatstvo povijesti i kulture Bosne. Njegovi radovi su objavljivani u inozemnim časopisima.
Njegov doprinos arheologiji i etnologiji prepoznat je i na međunarodnoj razini. 1894. godine Truhelka je sazvao kongres u Sarajevu. Ondje je predstavio lokalitete Glasinac i Butmir, čijim imenima se otada obilježava posebno razdoblje u prapovijesti čovječanstva.
Ćiro Truhelka ostavio je iza sebe impresivno znanstveno naslijeđe kroz svoje publikacije i istraživanja. Građu je pronalazio u Dubrovačkom Arhivu, Arhivu Zemaljskog muzeja, objavljenih dokumenata i privatnih isprava. Autor je brojnih važnih znanstvenih radova i knjiga. Među najvažnijim djelima su “Prehistoričke gradine na Glasincu” (1891.), “Katakombe u Jajcu” (1903.), “Kraljevski grad Jajce” (1904.) i “Starokršćanska arheologija” (1931.). Među ostalim, s etnološkim zanimanjem je proučio i obradio podrijetlo i širenje kulta Lara i Krsne slave. Od 1900. godine postao je dopisnim članom arheoloških, antropoloških i povijesnih društava diljem Europe.
Pionir u mnogočemu
Pisao je o raznim temama, od prapovijesti do srednjovjekovne povijesti, posebice turskog nasljeđa. Otkopao je ranokršćansku baziliku u Zenici. Pritom je jedan od prvih koji je upozorio na pojavnost “bosanskih crkava”, odnosno njihovo ranokršćansko podrijetlo. Njegova istraživanja obuhvaćala su širok raspon disciplina, uključujući komparativnu etnologiju, paleografiju, numizmatiku, epigrafiju i heraldiku. Njegova djela ostaju ključni izvori za proučavanje bosanske arheologije i povijesti.
Osim toga, bavio se pisanjem beletristike i slikanjem akvarela, crteža i ulja pretežitih folklornih motiva i povijesne arhitekture BiH. Duhom posvećen, temeljit i nadasve svestran, Ćiro je bio i poliglot te je govorio europske jezike (osim češkog), turski i albanski. Upravo je albanski proučavao s posebnom pažnjom, primjetivši kako onomad nitko nije podrobnije istražio i zabilježio albanski jezik i kulturu. Tako je jedan od njegovih pionirskih doprinosa bio upravo rad na proučavanju albanskog jezika i kulturne baštine. Njegova leksikografska i gramatička istraživanja, ali i ona provedena u narodu, značajno su pridonijela razumijevanju ilirskog naslijeđa na Balkanu. Smatrao je kako je albanski jedini živi ostatak jezika ilirskih starosjedilaca u zapadnom dijelu Balkana.
Njegov predani rad i pionirske metode istraživanja čine ga nezaobilaznom figurom u povijesti znanosti Bosne i Hercegovine. Ćiro Truhelka ostaje primjer predanosti očuvanju i proučavanju kulturne baštine, inspirirajući generacije znanstvenika da nastave njegovim zanosom.
Smiraj života
Iako umirovljen, Ćiro je nastavio sa svojim znanstvenim doprinosom razumijevanju povijesti na ovim područjima. U Nastavnom Vjesniku je tako 1933. godine objavio studiju “Kolijevka i groblje prvih Kotromanića”, u kojoj dokazuje da je ova bosanska vladarska porodica hrvatske, a ne germanske krvi. U Hrvatskoj Smotri je pak 1934. tiskao radnju o porijeklu bosanskih muslimana. Bio je predsjednikom Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu koje je osnovano u ožujku 1939. godine. U javnosti je zastupalo koncept hrvatske nacionalne pripadnosti Bosne i Hercegovine.
Posljednje dvije godine svog života Ćiro Truhelka je proveo u neumornom radu, lucidan i sveprisutan. Čovjek je koji je život posvetio Bosni i Hercegovini i dobar dio proživio upravo u Sarajevu, gdje nažalost nema niti ulicu, a kamoli trg. Posljednja želja mu je bila da nadgrobni spomenik koji će ga uskoro nadvisivati na Mirogoju bude ornamentiran poput grobne ploče iz Zakova, a natpis da bude uklesan “bosančicom”. Umro je 18. rujna 1942. godine u Zagrebu.
Sudbina je pak namijenila da dijeli svoje grobno polje sa svojim mentorom i kumom- Kršnjavijem. Svoje posljednje počivalište su pronašli jedan nedalko od drugoga. Neraskidiva veza, kojom su si međusobno značajno obilježili živote, se prenijela i u samu smrt.
