Znamenitog hrvatskog kemičara i metalurga Franju Hanamana povijest bilježi kao izumitelja prve ekonomične električne žarulje s metalnom niti čime je omogućena masovna prodaja i upotreba žarulja.
Rođen je na današnji dan u Drenovcima, 30. lipnja 1878. godine u hrvatskoj obitelji kao drugo dijete Gjure Hanamana i Emilije Mandušić. Pučku školu završio je u Brčkom 1887. godine, a maturirao je 1895. u Zemunu na Realnoj gimnaziji.
Nakon mature otišao je studirati u Beč, gdje je 1899. diplomirao na Kemijskom odjelu Tehničke visoke škole. Sljedeće godine postaje asistentom dr. Georga Vortmanna na katedri analitičke kemije, gdje upoznaje dr. Alexandera Justa, znanstvenika koji ga je zainteresirao za rad na poboljšanju električne žarulje s metalnom žarnom niti.
U travnju 1903. godine dr. Just i Hanaman su u Beču zaštitili svoj prvi postupak za dobivanje volframovih žarnih niti (postupak supstitucije) patentom D. R. P. No. 154262.
Zahvaljujući visokomu talištu, volframova se nit, za razliku od dotadašnjih niti za žarulje, mogla zagrijati na višu temperaturu i tako postići veću svjetlosnu učinkovitost. Time je konačno utemeljena ekonomična rasvjeta s pomoću električne energije.
Manja potrošnja, veća učinkovitost
Žarulje s nitima dobivenim ovim postupkom trošile su samo oko 1,5 W po jednoj Hefnerovoj svijeći, za razliku od žarulja s ugljenom niti, koje su trošile 3-4 W.
Glavni nedostatak žarulja s volframovim nitima dobivenih tim postupkom bila je krhkost niti. Njegov izum volframove žarne niti upotrijebljen je i u unaprjeđivanju ranih dioda i trioda dok su još bile u obliku vakumskih cijevi jer volframova žarna nit ima bolja svojstva od ugljenove žarne niti koja se do tada rabila.
Nedostatak prvih žarulja bile su krhke niti volframa i postupak do proizvodnje upotrebivih žarulja trajao je nekoliko godina i bio praćen razočaranjima, a završen je u Americi 1910. kad je dobivena nit zadovoljavajuće čvrstoće i elastičnosti.
Već je iste te godine žarulja s volframovom niti preuzela prvo prodajno mjesto. Godine 1910., patentna prava otkupio je američki General Electric za 250.000 dolara od čega je autorima pripala trećina.
Kasnije je bio generalni direktor Jugoslavenske industrije motora a na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu izabran je za privatnoga docenta 1920., a za redovitog profesora anorganske kemijske tehnologije 1922., kada je osnovao prvi inženjerski zavod, Zavod za anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju. Bio je glavni urednik Arhiva za hemiju i farmaciju (danas Croatica Chemica Acta).
