O poznatom zagrebačkom sanatoriju Brestovac izvijestili smo u iscrpnom članku čija se priprema sastojala od iščitavanja povijesnih dokumenata i knjiga, razgovora s nekoliko osoba koje su na toj lokaciji radile te potrage za rijetkim fotografijama te lokacije koja i danas zbog romantične pozadine privlači neobično veliku pozornost.
U prvoj polovici 20. stoljeća na Zagrebačkoj gori izgrađen je blok zgrada koji svojom veličinom ima gotovo pa obilježja dvorca. Iako je najpoznatiji po ljubavnoj priči Milivoja Dežmana i Ljerke Šram njegov je stvarni značaj ipak ponešto drugačiji i znatno važniji.
Sanatorij Brestovac bio je prvi te vrste na cijelom Balkanu. Bio je važna zdravstvena i socijalna ustanova opremljena najsuvremenijim aparatima. Tuberkuloza je bila uglavnom bolest osoba slabijeg imovinskog stanja, i iako je naglasak uglavnom na njegovoj ranoj ulozi, njegov kasni značaj u tretiranju te bolesti znatno je važniji.
Svojim značenjem možemo reći i da je neka vrsta spomenika Zagrebačke gore i mjesto na kojem su se u interakciji zasnivale brojne ideje, pa čak i planirali atentati. Jednom prilikom, u njemu se dogodio i veliki štrajk u kojem su radnici prosvjedovali zbog korupcije u vođenju sanatorija.
Pozadina
Smješten na visini od 840 metara na najljepšem dijelu Zagrebačke gore, zaštićen je sa sjevera Sljemenom i otvoren prema jugu, Brestovac se nije sastojao od samo jedne građevine koja se danas često fotografira i obilazi, već je bila riječ o cijelom kompleksu u kojem je od 1909. do 1934. boravilo 9.193 bolesnika.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Brestovac je poslužio kao bolnica za ranjenike – Nijemce, domobrane i ustaše. Partizani su 1945. godine smaknuli sve pacijente koje su zatekli.
Njihove ostatke treba tražiti upravo u blizini ne glavne zgrade, već nekoliko nižih no znatno širih objekata koji se danas nalaze nekoliko stotina metara dalje. Za razliku od glavne zgrade, podrum je zatrpan, krova nema, i na jednom mjestu okrenutom prema brdu sačuvana je originalna žbuka blijedožute boje.
Danas te zgrade stoje prazne, zaboravljene i svake sljedeće godine zelenina je sve više, a ruševina sve manje. Ponekad, ruševine se kao i ostatak kompleksa koriste kao teren za paintball. No, kad osoba tamo ostane sama, učini se da i sam vjetar nosi kašalj iz nekog drugog vremena, jer smrt i Brestovac i dalje kao da imaju posebnu, teško dokučivu vezu.
U nastavku pokazujemo fotografije Brestovca iz nekog drugog kuta i drugih lokacija.
