in

Dubrovački zakon protiv raskoši: imate dvije vrste odjeće, zaboravite nošenje zlata, srebra i francuske mode a tko se igrao faraona završio bi u tamnici

Dojavi prijateljima

Dubrovnik - Trg pred Kneževim dvorom / razglednica / MUO / Athena plus

Na svojem proputovanju istočnom obalom Jadrana francuski novinar, publicist, intelektualac i erudit Charles Yriarte u više navrata putuje jadranskim priobaljem. Svaki put sve južnije, stiže do Dubrovnika u kojem ostaje neko vrijeme.

Predmet njegovog interesa su spisi i stari propisi koje pronalazi prelistavajući državne dokumente koji se odnose na odluke senata. Među različitim propisima o kojima se raspravljalo, Yriarte dolazi do Zakona protiv raskoši koji je izglasan 20. travnja 1756. godine nakon rasprave u kojoj su senatori procijenili da je u interesu države za zauzda raskoš te smanje nepotrebni i ekstravagantni troškovi na koje odlaze prihodi gradskih obitelji.

Dubrovnik – Panorama s Lokrumom: razglednica / MUO / Athena Plus

Senatori su smatrali kako pretjerano trošenje obitelji baca u oskudicu čime se povećava broj sirotinje koja potom za pomoć moli političku upravu.

Zakon protiv raskoši koji sadrži neke prilično zanimljive detalje koje treba promatrati u dugu vremena, odnosno druge polovice 18. stoljeća u Dubrovniku. Dekret je bio na snazi pet godina od dana objavljivanja, odnosno do 1760. kada se o njemu ponovo glasovalo, odnosno potvrđivalo.

1.

Naše žene, jednako antuninke i lazarinke ( tu je riječ o gospođama koje su bile članice bratovština sv. Antuna, odnosno sv. Lazara ) smiju imati samo dvije vrste odjeće, jednu za grad i svečanosti, a drugu za selo i kuću. 

2.

Ne smije se nositi druga odjeća osim one za grad i za svečanosti. Ne može se nositi odjeća za selo i za kuću u velikim crkvama, odnosno katedrali sv. Vlaha i kod prečasnih otaca dominikanskih i franjevačkih, kamo može doći Uzvišeni i Presvijetli gospodin naš Rektor, pod prijetnjom restriktivnih presuda. 

3. 

Sve ostale žene, svih staleža, mogu nositi samo jednobojne svilene, vunene, lanene ili pamučne haljine, u boji koju će same odabrati, osim crne; ne smiju nositi vitice, ni druge cipele osim kožnih; udovice moraju nositi crnu odjeću ali samo vunenu, pod prijetnjom da izgube četvrtinu od onoga što trebaju dobivati. 

4. 

Zabranjuje se svim muškarcima i ženama, bez obzira na podrijetlo, stalež i položaj da nose odjeću opšivenu zlatnim nitima. 

5. 

Svim ženama, bez obzira na stalež i položaj, zabranjuje se da na haljini nose zlato ili srebro, pravo ili lažno. 

6. 

zabranjuje se svim muškarcima, bez obzira na stalež i položaj, da na odjeći nose zlato ili srebro, pravo ili lažno. 

7. 

Zabranjuje se svim ženama, bez obzira na stalež i položaj, da šiju ili daju šivati novu haljinu od zlatnog ili srebrnog brokata ili svilene tkanine koja nije jednobojna. 

8. 

Nijedan muškarac ni žena bez obzira na stalež i položaj, neće kupiti ni nabavljati ni nositi nove vrpce od čistog zlata. 

9. 

Nijedna žena, osim naših visokih gospođa, antuninki i lazarinki, neće više nositi ni veo, ni šešir, ni ogrtač ukrašen vijencima. 

10. 

Žene smiju nositi šešir od crnog tafta koliko god žele a sam Rektorova odjeća može biti izuzeta od gore iznesenih zabrana. 

11. 

Plemstvo ne smije tijekom dana izlaziti iz svojih kuća i hodati bez haljina. 

12. 

Ubuduće, žene, osim onih na položaju, a to su samo antuninke i lazarinke, ne smiju na svojoj odjeći nositi lažni nakit. 

13.

Muškarcima je zabranjeno obavljati posao frizera ili podučavati taj zanat, pod prijetnjom progona. 

14. 

Zabranjeno je svim osobama, bez obzira na stalež i položaj, da se igraju jazavčara, faraona, prinčeva, pod prijetnjom utamničenja na tri mjeseca u tvrđavi sveti Lovrijenac. Nije dopušteno nositi nikakav lažni nakit, osim granata, pod prijetnjom kazne, osim ženama na položaju, antuninkama i lazarinkama. 

1773. godine Dubrovački je senat postojećim propisima dodao i propis koji je zabranjivao odijevanje po francuskoj modi tog razdolja koja je uključivala trokutaste šešire, svjetlucave frakove, tanke mačeve, kratke hlače i svilene čarape.

Uredbi je dodano i kako se članovi Senata u javnosti moraju pojaviti odjeveni u togu. Ako je netko od njh uredbu ignorirao, dobio bi zabranu pristupa u Senat na pet godina.

Potraga za mitskim Gavanovim dvorima: zašto se predaja o potopljenoj palači oholog bogataša pojavljuje na toliko različitih stvarnih mjesta?

Sjedio je tako siromah Miho i promatrao guštericu koja mu je dala ideju…Stoljećima kasnije, bilježe ga kao pomorca, trgovca, bankara i dobrotvora