fbpx
Sjedio je tako siromah Miho i promatrao guštericu koja mu je dala ideju…Stoljećima kasnije, bilježe ga kao pomorca, trgovca, bankara i dobrotvora
Mitovi i legende

Sjedio je tako siromah Miho i promatrao guštericu koja mu je dala ideju…Stoljećima kasnije, bilježe ga kao pomorca, trgovca, bankara i dobrotvora

11.10.2018. Ured za blaga i misterije

Pomorac Miho Pracat jedini je pučanin kojemu je Dubrovačka Republika podigla spomenik. Poznat je po svojem bogatstvu koje je ostavio u dobrotvorne svrhe i po legendi koja kaže kako mu je na putu prema uspjehu i silnom bogatstvu pomogla mala uporna gušterica.

Tko je bio Miho Pracat?

Matične knjige rođenih pučanstava na Lopudu sačuvane su tek od 1615. godine, pa se ne može sa sigurnošću utvrditi godina rođenja Miha Pracata. Mišljenja istraživača su podijeljena između godine 1522. i 1528.

Njegova obitelj potječe s otoka Šipana, a preselili su se na Lopud, koji je pružao veće mogućnosti. Miho je radio kao pisar na brodu svoga ujaka, a kasnije je imao svoj brod. Kao mladić krenuo je u svijet tražeći bogatstvo u otkrivenoj Americi. Tek treći put je uspio (Ne zna se točno gdje), što je bila osnova za legendu o tome kako se obogatio “trgujući mačkama”.

Put prema uspjehu, kako kaže legenda, pokazala mu je mala gušterica. Nakon što ju je gledao kako se dva puta bezuspješno penje i pada niz zid, a treći put za tren stiže do vrha, spoznao je snagu upornosti.

Postao je jako bogat, imao je 15 imanja na Lopudu, u Gružu i u predgrađu Dubrovnika. Međutim, kroničari Pracatova života tvrde da se obogatio svojom oštroumnošću i pronicavošću. Znao je dobro upotrijebiti novac. Imao je udjela u sedam trgovačkih brodova. Trgujući tkaninom, žitom, uljem, vunom, kožom i kolonijalnom robom, održavao je veze s Turskom i zapadnom Europom, što mu je donijelo veliko bogatstvo.

Miho je bio pobožan čovjek i velike svote novca davao je u humanitarne svrhe. Pomogao je u izgradnji crkve na Dančama i za dvije crkve na Lopudu te je davao pomoć dubrovačkim franjevcima.

Umro je 20. srpnja 1607. godine te je sahranjen u klaustru samostana Male braće u Dubrovniku. Jedanaest godina prije smrti napisao je oporuku kojom je svoje nemalo bogatstvo- kuće, zemlje u Dubrovniku, Gružu, Lopudu i drugdje, kao i novac ostavio Republici, crkvi, siromasima i dubrovačkoj bolnici.

Foto: Spomenik Mihi Pracatu/proleksis.lzmk.hr

Dubrovčani su mu željeli odati počast, no dugo su oklijevali, jer tada nije bio običaj podignuti spomenik (običnim) ljudima, osim svecima i mitskim bićima.

Ipak mu je podignut spomenik 1633. godine u dvorištu Kneževa dvora gdje i danas stoji. Kip je rad talijanskog kipara P. P. Jacomettija, dovršen 1638. godine. Tako je postao jedini pučanin, kojemu su u Dubrovačkoj Republici podigli spomenik na kojem piše: „Mihu Pracatu, zaslužnom građaninu, po odluci Senata 1638. godine.”

Legenda o Mihi i gušterici

Mornar Miho Pracat živio je u Dubrovniku i imao je svoj brod. Jedan dan otišao je na plovidbu kada ga je dočekala oluja i razbila mu brod. Vratio se kući i kupio još jedan brod i otišao na more. I opet mu oluja razbi brod.

Obeshrabreni Miho vratio se doma i živio svoje dane kao siromah. I tako sjedi on jednom sa svojom ženom u kući sav jadan i potišten kad ugleda na zidu malu guštericu kako mili uza zid. Kada je došla do kraja zida, pala je na tlo. Pokušala je još jednom i opet pala. Kada je treći put pokušala, uspjela je i prešla zid.

Promatrajući guštericu, Miho je shvatio da je i on tako dvaput posrnuo, ali bi možda treći put mogao dobro proć. Samo mu treba još jedan brod. Cijelu ideju ispričao je svojoj ženi koja ga je začuđeno pitala kako će kupiti brod kada je siromašan. Miho nije odgovorio već je danima razmišljao ne govoreći nikome ništa.

Jedne noći ušao je u stolnu crkvu dubrovačku, Gospinu crkvu i pokrao iz nje sve zlato te kupio treći brod i otišao na put u Afriku. Sjedne on tamo u gostionicu i naruči jelo. Ovi mu donesoše jelo i veliku batinu. Kad ih je Miho upitao što će mu batina, oni mu rekoše da imaju velikih problema sa štakorima i miševima koji navaljuju na hranu i da nemaju nikakve životinje koje bi ih potamnile.

Ubrzo nakon, Miho se vratio u Dubrovnik i obznanio građanima da kupuje mačke i za svaku daje po tri, četiri solda. Tako je Miho napunio cijeli brod s mačkama i vratio se u Afriku.

Otišao je u onu gostionicu i pustio dvije mačke koje su počele loviti štakore. Vidjevši što se događa, stanovnici tog mjesta navalili su da im proda sve mačke koje ima.

Pun zlata, Miho se vratio u Dubrovnik i priznao građanima kako je on pokrao zlato iz Gospine crkve i sada vraća i više nego što je uzeo. Dubrovčani su mu u znak zahvalnosti napravili kip koji i danas stoji u dubrovačkom dvoru.

izvor: Tomislav Đurić- Legenda puka hrvatskog; Leksikografski zavod Miroslav Krleža; Turistička zajednica grada Dubrovnika