Hrvatski političar, književnik i povjesničar Ivan Kukuljević Sakcinski rođen je na današnji dan 1816. godine u Varaždinu.
Bio je jedan od vođa Ilirskog pokreta i najpoznatiji je po tome što je 2. svibnja 1843. u Hrvatskom saboru progovorio na hrvatskom jeziku propagirajući borbu za nacionalno oslobođenje i zahtijevajući da se hrvatski uvede kao službeni jezik u škole i urede. Dotadašnji govori u hrvatskom Saboru su bili samo na latinskom jeziku.
“Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi mađarski, njemački i latinski – to su naši tutori, živi nam groze, martvi darži nas za garlo, duši nas, i nemoćne nas vodi i predaje živima u ruke. Sada imamo još toliko sile u nami suprotstaviti se martvomu, za mala nećemo moći nadvladati žive, ako se čvarsto na naše noge ne stavimo, to jest, ako naš jezik u domovini neutvardimo i njega vladajućim neučinimo. Susedi naši, osobito Magjari, neće već odstupljivati od svojega jezika, i iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim, nu to i potrebovati hoteti od njih, bi značilo toliko: kao orlu hoteti svezati krila, da k nebu nepoleti; njihova stalnost i jedinost u jeziku nadvladati će zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu….“.
Autor je Jurana i Sofije, prve hrvatske drame ilirskog razdoblja, ali i drame Turci kod Siska (1839.) koja je izazivala prisjećanje na sisačku pobjedu 1593. Premijeru je doživjela 1839. godine u Sisku i 1840. u Zagrebu i predstavlja konačan proboj štokavskog narječja na pozornice sjeverne Hrvatske.
