in

Kako bi ih se pokopalo u domovini, s uspomene na Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana prvo je trebalo skinuti žig veleizdajnika

Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan pogubljeni su 30. travnja 1671. godine, 60-ak kilometara južno od Beča, u Novom Mjestu. Odsječene su im glave i to mačem, što je bio običaj u slučajevima pogubljenja plemića.

Bili su nositelji hrvatskog i ugarskog plemstva protiv Habsburgovaca i njihove centralističke politike. Zbog tih aktivnosti zatvoreni su i osuđeni na smrt zbog veleizdaje.

Prije smaknuća dvojica velikaša, kao i njihove obitelji, lišeni su plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država. Nakon što su pogubljeni 1671. u Bečkom Novom Mjestu, pokopani su unutar tamošnje župne crkve.

Do godine 1884. grob Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana nalazio se u župnoj crkvi označen nadgrobnom pločom. Prilikom restauracije crkve njihove su kosti prenesene u mrtvačnicu gdje su ostale dvije godine.

Tada su, po naredbi načelnika Bečkog Novog Mjesta, prebačene u skupu grobnicu, čime je procedura povrata odgođena za skoro 20 godina.

Foto: Prva ekshumacija kostiju P. Zrinskog i F.K. Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 1907. godine

Odbor Braće hrvatskog zmaja iznova je, 11. travnja 1907. godine, pokrenuo inicijativu za ekshumaciju. Njihov tadašnji predsjednik Emilije Laszowski stigao je 19. srpnja u Bečko Novo Mjesto u pratnji kćerke.

Dan poslije, stigao je i potpredsjednik Braće hrvatskog zmaja dr. Velimir Deželić sa suprugom i kćerkom te tajnik društva Stjepan Širola. Uslijedila je ekshumacija posmrtnih ostataka u nazočnosti mjesnog podnačelnika Schwarza, dr. medicine H. Geisera, okružnog gradskog fizičara dr. Leopolda Jackela i grobara Ivana Hofbocka.

Ekshumaciju je vodio nadzornik groblja. Nakon ekshumacije krenuo je sprovod predvođen ženama koje su nosile vijenac s hrvatskom trobojnicom i natpisom: Mučenicima 30. IV. 1671./Braća hrvatskog zmaja/20.VII. 1907. godine. 

Potom je sastavljen zapisnik o ekshumaciji, a posmrtni ostatci pokopani su u novi grob u Bečkom Novom Mjestu, koji su Braća hrvatskog zmaja iznova uredila 1913. godine. Vrpca s vijenca sljedeći je dan pohranjena u Gradskom muzeju Bečkog Novog Mjesta.

Foto: Fotoalbum Mučenicima 30. IV. 1919. Spomenica Zrinsko-Frankopanska prigodom svečanog prijenosa njihovih kostiju, autora Otokara Rechnitzera

Povratak posmrtnih ostataka u Hrvatsku

Na 42. sjednici Hrvatskog sabora 13. ožuja 1914. godine, zastupnik velečasni Franjo Novak podnio je interpelaciju Kraljevskoj hrvatskoj vladi da se s uspomene hrvatskih velikana Zrinskoga i Frankopana skine žig veleizdajstva, kako bi se omogućio prijenos njihovih kostiju u domovinu.

Naime, na molbu Braće hrvatskog zmaja 12. travnja 1919. godine nakon potpune promjene političkih prilika izazvanih raspadom Austro- Ugarske Monarhije, vlada je dopustila prijenos njihovih zemnih ostataka u Hrvatsku.

Oformljen je i Odbor za prijenos posmrtnih ostataka. Ekshumacija je obavljena 26. travnja 1919. godine u Bečkom Novom Mjestu i tada su kosti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana iskopane po četvrti put.

Zatim je lijes prenesen u mrtvačnicu te kočijom na kolodvor. Posebni vlak sa zemnim ostatcima hrvatskih velikana krenuo je 27. travnja, a u Zagreb je stigao 28. travnja. Tu su govorili dr. Velimir Deželić u ime Družbe te tadašnji zagrebački gradonačelnik dr. Stjepan Srkulj.

Potom je lijes prenesen u zgradu Akademije. U žalobnim počastima 28. i 29. travnja sudjelovalo je 50. 000 ljudi. Dana 30. travnja lijes je iz Akademije, u nazočnosti više od 100 tisuća ljudi, prenesen pred zagrebačku katedralu. Svečanu misu zadušnicu predvodio je zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer.

Lijes je zatim položen u grobnicu iza glavnog oltara. Zmajevci su u lijes položili i tuljac s poveljom na hrvatskom i latinskom jeziku, koju je sastavio Laszowski, a potpisali članovi Odbora za prijenos kostiju hrvatskih velikana.

U Hrvatskoj se 30. travnja obilježava kao Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.

Jedan je od zaslužnih zašto se u Hrvatskoj govori hrvatski, Ivan Kukuljević Sakcinski, rođen je na današnji dan

Poznata radionica više ne postoji, no zvona vještih majstora zagrebačke zvonarnice i dalje zvone diljem Hrvatske