U Podravini je nekada bilo rašireno vjerovanje u Šumske dekle, žene niska rasta koje su se skrivale od ljudi u dubini šuma. Bila su to divlja bića prekrivena dugom kosom ili dlakom, bez odjeće, dugih ruku te se nisu služile ljudskim govorom.
U blizinu naselja su zalazile tek zbog velike gladi ili hladnoće. Priče o divjemi deklami (divlje djevojke) mnogi su zabilježili, a poznati slikar Ivan Večenaj o njima je napisao i roman „Krik divlje djevojke“ inspiriran legendama o postanku imena šume Repaš iz doba osmanskih prodora u Podravinu.
Za vrijeme turskih osvajanja utvrde Drnje i Koprivnica nisu potpale pod osmanlijsku vlast, nisu nikada osvojene, ali ih je nekoliko puta napadala sultanova vojska. Stanoviti Rei-paša krenuo je s mnogobrojnim postrojbama kroz naše šume osvojiti srednju Podravinu.
Prema legendi, takvoj sili nitko se nije mogao suprotstaviti, no Šumske dekle koje su živjele u krošnjama hrastova začarale su i njega i njegove podanike tako da su se svi potopili i ni jedan se nije vratio.
Šumske dekle so bile po Repaškejo šumaj, otod i velimo Šumske dekle, oni su živjeli po šumi. Išel je Rei- paša na Koprevnicu. Digli Turci silno vojsko, a Vedi i Šumske dekle, velijo, so je zacoprale tak kaj so se zgubili i potopili po močvirju. Nijeden se neje vrnol. Odonda se naš kraj i zove Repaš (Prekodravlje)…. te so živele po drevju, med granaj, one so potopile Tursku vojsko. Gole so bile i doge,doge lasi so imale, mogle zletati z dreva na drevo…
Prema pisanju hrvatskog glumca i književnika Vida Baloga, u Goli, na lijevoj obali rijeke Drave, Šumske dekle miješaju s Vedima. Ista je situacija i u Podravskim Sesvetama, gdje također mještani misle da su Šumske dekle ujedno i Vedi.
Veza između Vila, Veda i Šumskih dekli sigurno postoji, no za sada njihov međusobni odnos nije se uspio utvrditi.
