Novine, novine! Podravski jež! Kupite novine “Podravski jež”, odjekivalo je polovicom ožujka 1862. godine ulicama Zagreba, kupite satirične novine iz Varaždina!
I stanovnici Zagreba sa znatiželjom su kupovali novi list na hrvatskim jeziku. Istina, u uličnoj prodaji nije bilo puno primjeraka jer je većina naklade bila usmjerena na pretplatu. Izdavač je bio vlastelin, glumac i političar iz Beretinca kod Varaždina, Dragutin Antolek.
Uredništvo tog prvog hrvatskog humorističnog lista nalazilo se u njegovoj vlastelinskoj kuriji u Beretincu koja danas više ne postoji, srušena je i od građevinskog materijala koji je ostao napravljena je staja.
Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća napravljena je i jedina danas preživjela slika njegove kurije na kojoj su se prije rušenja još vidjeli lukovi i dio podruma.
Isto kako je kurija nestala tako je i Dragutin Antolek neopravdano ostao u zaboravu. Rođen 1827. godine u Prelogu u Međimurju i još kao mladić isticao se svojim rodoljubljem. Školujući se u Varaždinu sudjelovao je u dobrovoljačkim kazališnim predstavama.
Iz zagrebačkog klerikata s nekolicinom drugova istupio je 1848. godine i priključio se banu Jelačiću te je s banskim vojnicima sudjelovao u oslobođenju rodnog Međimurja od Mađara.
Desetak godina poslije rata, u staroj kuriji u Beretincu počinje pripremati izdavanje satiričkog lista “Podravski jež” i to u vlastitoj nakladi. Odobrenje za izdavanje od varaždinske županije dobio je tek 15. lipnja 1861. godine a 12. listopada iste godine počeo je slati pozive na pretplatu no odaziv je bio jako slab i pretplatu časopisa “na neviđeno” nije kupilo puno čitatelja.
Usprkos tome, 17. ožujka 1862. godine Antolek izdaje prvi broj u nakladi od 2000 primjeraka. “Podravski jež” bio je tiskan u kvart formatu na četiri stranice u Platzerovoj tiskari u Varaždinu.
Problemi po izdavaču
Trošak prvog broja iznosio je 35 tadašnjih forinti a list je trebao izlaziti tri puta mjesečno. Koštao je tri forinte, s dostavom u kući 3 forinte i 25 novčića a cijena mu je u dostavi poštom iznosila 3 forinte i 40 novčića.
Ispod naslova je bio nacrtan jež koji stoji na stražnjim nožicama a u lijevoj ruci drži cilindar dok s desnom hvata “Švabe”. Ispod glave bio je moto “Kume, uzdaj se u se i u svoje kljuse”.
U tom listu Antolek nizom ilustracija i oštrih satiričkih tekstova govori protiv Nijemaca i germanizacije i zbog toga je bio pod žestokim napadima. Varaždin je pak, u to proljeće 1862. godine skeptično očekivao izlaženje tog lista pa je Antolek odlučio ponovo uputiti poziv na pretplatu namijenjen “Frajlici Agramerici” koja prvotno nije uvrstila ni Antolekov poziv na pretplatu.
Na drugoj stranici bila je pjesma “Narodna Podravka” i humoristična “Molbenica varaždinskih žohara”, u prenesenom smislu švaba, odnosno varaždinskih Njemaca. Ni takav pokušaj marketinga nije pao na plodno tlo.
Jedini broj
Drugi broj lista nikada nije izišao, Varaždin je tada bio pretežno njemački grad i premalen da izdržava list, a Antolek nije znao kako organizirati distribuciju izvan varaždinskog kraja.
No, “Podravski jež” bio je prvi humoristični i satirički list štampan u Hrvatskoj, u kuriji koja više ne postoji, od strane vizionara kojeg je umalo progutalo vrijeme. U vremenu koje je dolazimo, diljem Hrvatske štampano je još humorističnih listova poput “Zvekana” u Zagrebu 1867. “Satira! 1901., “Koprive “1906. te lista Duje Balavac 1908. u Splitu.
Kakav je Antolek bio čovjek, svjedoči i natpis uklesan na njegovom nadgrobnom spomeniku na varaždinskom groblju. “Nije ovdje u kutu nikome na putu”.
