Potpisom ugovora o izradi projektne dokumentacije za rekonstrukciju i sanaciju tvrđave sv. Nikole između Javne ustanove Priroda Šibensko kninske županije i Hrvatskog restauratorskog zavoda stvoreni su preduvjeti za izradu dokumentacije koja će omogućiti prijavu na fondove Europske unije.
Tek sada se može stvoriti detaljnija vizija o budućem izgledu i namjeni tvrđave te će se temeljem izrađene dokumentacije aplicirati na fondove za njeno konačno uređenje – javljaju iz Javne ustanove Priroda. Ugovor je inače dio projekta „Turistička valorizacija tvrđave sv. Nikole u kanalu sv. Ante“ sufinanciranog iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
Za izradu sve dokumentacije potrebne za cjelovitu tvrđave što bi trebalo biti dovršeno početkom 2019., EU je dala dva milijuna kuna nepovratnih sredstava. Potpisani ugovor će tako pomoći u pronalaženju konačne namjene utvrde koja u svojoj bogatoj povijesti nikad nije bila napadnuta.
Podignuta je sredinom 16. stoljeća radi obrane od Turaka na otočiću Ljuljevcu koji se nalazi kod samog ulaza u kanal sv. Ante, uskog morskog prolaza koji vodi do Šibenika. Smatra se remek dijelom mletačke fortifikacijske arhitekture.
Tvrđava nikad nije bila borbeno ni obrambeno bila aktivna, a još se i danas rado prepričava anegdota o prvom i jedinom pokušaju borbenog djelovanja.
Branitelji su naime, namjerili zapucati na brodove Španjolske armade koji su prolazili u blizini Zlarina. Navodno je ispaljena kugla pala svega nekoliko metara od tvrđave jer se drveno postolje topova zbog velike vlage jednostavno raspalo. Utješna je stoga činjenica da je utvrda s mora djelovala toliko moćno da joj se nitko nije usudio niti približiti. To je uostalom i glavna zadaća takvih fortifikacijskih objekata – preplašiti i rastjerati moguće napadače.
Utvrda sv. Nikole pomorska je obrambena utvrda smještena, na ulazu u kanal sv. Ante kraj Šibenika. Od 9. srpnja 2017. utvrda sv. Nikole uz obrambeni sustav grada Zadra upisana je na UNESCO-v Popis svjetske baštine zajedno s drugim utvrdama pod nazivom „Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća”.
