Tko ovo porekne, oslijepit će – sažetak je kletve koja je uklesana na jednom od najdragocjenijih hrvatskih spomenika: Bašćansku ploču.
Nastala je kao darovnica koju je hrvatski kralj Zvonimir na prijelazu s 11. na 12. stoljeće poklonio kao zemljište crkvi svete Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku.
Sadržaj Bašćanske ploče koja je orginalno bila pregrada u crkvi podijeljen je na više spojenih sekcija, pa tako tekst pisan glagoljicom započinje invokacijom, odnosno zazivanjem Boga.
Potom slijedi zapis opata Držihe u prvom licu kojim tvrdi da je hrvatski kralj Zvonimir poklonio crkvi svete Lucije zemljište za što navodi svjedoke. Kletva je na trećem mjestu i obraća se svima koji bi zanijekali darovanje.
Iza toga, navodi se kako su redovnici obvezni moliti za darovatelja, odnosno Kralja Zvonimira, i svjedoke darovanja.
Zapis uklesan prijelaznim tipom između oble i uglate glagoljice nastavlja se svjedočanstvom opata Dobrovita koji govori da je on sagradio tu crkvu sa svojih devetero redovničke braće za vrijeme kneza Kosmata.
U “Klasifikaciji verbalne magije i verbalna magija u zapisanoj usmenoj hrvatskoj tradiciji” koji je napisao Enver Vukelić u sklopu studije “Mythologica Slavica” ističe kako su kletve jednako zanimljiv magijsko-književni fenomen kao i basme i uroci. Pa tako i ona uklesana na Bašćanskoj ploči.
“DA IŽE TO POREČE KLÚNI I BO(G) I BĎ(=12) AP(OSTO)LA G(=4) EVA(N)J(E)LISTI I S(VE)TAĚ LUCIĚ AM(E) NÚ”7
Odnosno, pretočeno u suvremeni hrvatski književni jezik:
“Da tko poreče, nega ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija. Amen.”
-Kletva na Bašćanskoj ploči tako je najstarija zapisana hrvatska kletva koja je očito imala pravnu funkciju očuvanja pravnog zapisa darovnice, dakle oslanjajući se na neporicanje iste, u čijem bi se slučaju poricanja kletva pokrenula uz cilj ostvarenja svoga magijskoga cilja piše Vukelić.
Kako kažnjavaju sveci?
“Sveta Lucija inače je kršćanska svetica, zaštitnica očinjeg vida, te se može iščitati da je namjera ove kletve da onaj tko porekne zapisano na ploči oslijepi, jer svetica kažnjava suprotnome od onoga čega je zaštitnica”, zaključuje Vukelić.
U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, kojoj je na čuvanje povjerena Bašćanska ploča, pojašnjavaju kako je Bašćanska ploča izvorno bila lijeva pregradna ploča (plutej) na kamenoj crkvenoj pregradi (septumu), koja je dijelila redovnički kor pred oltarom od vjernika u crkvenoj lađi u benediktinskoj crkvi Svete Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku.
Temeljni tekst
Njezin je natpis temeljni tekst od kojega polazi svako istraživanje hrvatskoga jezika i književnosti.
O Bašćanskoj ploči postoji opsežna literatura. Prvi je na nju upozorio 1851. godine bogoslov Petar Dorčić, (kasnije župnik) u Baški. Od tada su je čitali i proučavali mnogi: Ivan Kukuljević Sakcinski, Franjo Rački, Ivan Črnčić, Vatroslav Jagić, Rudolf Strohal, Josip Hamm, Vjekoslav Štefanić, Eduard Hercigonja, Mateo Žagar, Lujo Margetić i drugi, ponajviše Branko Fučić.
Čitanje natpisa odgonetavalo se postupno jer je tekst na više mjesta nečitljiv. Najpotpunijim se smatra čitanje Branka Fučića. On se služio rezultatima prethodnika i suvremenika i nadgradio ih vlastitim ispravcima i tumačenjima. Njegovo čitanje prenosimo.
Transkripcija teksta Bašćanske ploče na latinici:
Az, v ime Otca i Sina i Svetago Duha. Az opat Držiha pisah se o ledine, juže da Zvanimir kralj hrvatskij v dni svoje v Svetuju Luciju – i svedomi: župan Desimira Krbave, Mratin v Lice, Pribineža posal Vinodole, Jakov v otoce. Da iže to poreče, klni j Bog i dvanadeste apostola i četiri evanjelisti i svetaja Lucija, amen. Da iže sde živet, moli za nje Boga.
Az opat Dobrovit zdah crekav siju i svojeju bratiju s devetiju v dni kneza Kosmata obladajućago vsu Krajinu. I beše v ti dni Mikula v Otočci s svetuju Luciju v jedino.
Tekst pretočen u suvremeni hrvatski književni jezik:
Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane Svetoj Luciji, i svjedoci: Desimira, župan u Krbavi, Mratin u Lici, Pribineža, posal u Vinodolu, Jakov na otoku. Da tko to poreče, neka ga prokune Bog i 12 apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija, amen. Da tko ovdje živi, moli za njih Boga.
Ja opat Dobrovit zidah crkvu ovu s moje braće devetoro u dane kneza Kosmata koji je vladao svom Krajinom. I bješe u te dane Mikula u Otočcu sa Svetom Lucijom zajedno.
Bašćanska je ploča nadahnula skladatelje i pjesnike: K. Fribeca (kantata za sola, zbor i komorni orkestar, 1977.); S. Šuleka (skladba za zbor a capella, 1980.) i Lj. Kuntarića. O Bašćanskoj ploči pjesme su napisali: Vladimir Nazor, Silvije Strahimir Kranjčević i Josip Pupačić.
