Legenda o izgubljenom, potonulom gradu Pelegrinu koji se nekada davno nalazio na području uvale Vrulja kod Baške među mještanima relativno je poznata, toliko da je po legendarnom gradu nazvan i obližnji rt.
Sama priča o Pelegrinu najčešće dolazi u dvije verzije sa sličnim obilježjima. U doba koje nije definirano vremenom, postojao je Pelegrin. Velik i lijep grad koji je iznenada, uklet, potonuo. Duž istočne obale Jadrana zabilježene su brojne priče o potonulim gradovima i dvorcima i najčešće je riječ o iteraciji biblijske priče o Sodomi i Gomori kao što je to slučaj kod Gavanovih dvora.
Neke druge lokacije, poput mjesta Sipar koje se nalazi oko četiri kilometra od Umaga relativno su dobro dokumentirane i na njima postoje fizički ostaci utvrde ili naselja. Pelegrinu, pak, nema ni traga, kao da je zauvijek nestao s lica zemlje. No, legenda o Pelegrinu jest i jedina koja potonulom gradu nudi šansu za svojevrsno spasenje.
Verzije priča
Tako verzija priče koju je zapisao Stipe Zubanović u knjizi “Hod s burom” govori kako svake godine na Božić točno u ponoć izroni kočija s dva bijela konja u punom galopu, u kojoj su princeza i kraljević. Kako bi se grad otvorio, odnosno ponovno izronio, osoba koja se u tom trenutku nađe na tom mjestu treba uskočiti u kočiju i dodati kraljeviću uzde.
Nešto drugačiju verziju bilježi Ante Carević iz Brela i ona govori kako žitelji potonulog grada Pelegrina nestrpljivo iščekuju trenutak ponovnog rađanja grada.
Međutim, da bi se to dogodilo, treba dočekati junaka koji će na Božić točno u ponoć doći pokraj Gogolja i čekati djevojku na bijelom konju. On će prihvatiti njenu ruku i odvesti je prema Čerovici. Put do Čerovice, zavjetnog svetišta potonulog grada, prepun je pogibelji od kojih je najveća podivljala voda koja u stopu prati jahače u nakani da ih proguta.
Legenda traje
Kazivanje o izgubljenom gradu iz 2015. godine zapisala je Mia Jurišić u radu Usmena književnost i običaji Makarskog primorja koje govori da se legenda prepričava i danas.
Mi smo ko dica često slušali legendu o izgubljenon gradu Pelegrinu ili Pegunciu. To se najčešće pričalo u Brelima di smo išli u školu. Grad Pelegrin navodno se proteza od Baškog Polja do Vrulje i negdi do pola Bračkog kanala. Nekad davno grad je uklet i potonio je pod more. Govorilo se da se svake godine za Božić događa nešto neobično kod Vrulje. Naime, u ponoć izroni kočija koju vuku lipi bijeli konji, a na kočiji se voze princ i princeza. Onaj ko se nađe tamo triba bi uskočit u kočiju i dodat im uzde konja kako bi grad izronio iz mora i vratio se u nekadašnji položaj.
Breljani legednu nisu zaboravili te su hotel u blizini župne crkve prozvali upravo prema potonulom gradu, Pelegrin.
