U mnoštvu bića koja su u usmenim predajama, kazivanjima i narodnih pričama zabilježena, postoje i ona koja se spominju rijetko i kratko. Za razliku od priča poput onih o vješticama, vilama, vragovima, krsnicima, vukodlacima i kugi koje pronalazimo u legendama i bajkama, pjesmama, poslovicama i uzrečicama, ta bića relativno su nepoznata i na samom rubu izumiranja.
Dojam kako narodno blago u vihoru moderne kulturne propada sve brže, kako se narodna tradicija sve lakše zanemaruje u oštroj je suprotnosti sa naporima brojnih sakupljača narodnog blaga koji su ostavili i zapise o mitološkim bićama koja u pričama postoje, samo nikada nisu postala poznata i prihvaćena. Tako ona ostaju zatočena u spomenu i retcima koji o njima samo kratko govore.
Slota
Ovo biće u Međimurju opisuju kao visoku i bezglavu sivu pojavu bešumnog kretanja, spodobu s dvije kravlje noge koja donosi nesreću.
U Podravini Slota se pojavljuje noću u obliku kokoške, pijetla, svinje, a kuda svrati, tamo među peradima i životinjama zavlada zaraza, izbije epidemija, te se kao takvo može poslati drugima u selu da im naudi. O Sloti kod drugih naroda nema spomena, no ponekad njoj može biti slična „kuga” koja širi bolest u selu (predaje šokačkih hrvata u mađarskoj Baranji) te umiru ljudi i stoka, odnosno kod Srba u Baranji njezina pojava uzrokuje požar.
Rza i Gus
Stvorenja poznata samo u Prigorju. Rza podsjeća izgledom na janjca ili škopca, živi u grmlju i izlazi samo noću. Često plaši djecu, ali vjeruju da nikome ništa nažao neće učiniti. Gus je dug i velik kao zmija, a glava mu je slična psećoj. Za razliku od rze koja je miroljubiva, on napada krave u šumi omotavajući im se oko noge.
Mogut
Vjerovanje u moguta može čuti u turopoljskom kraju. No, ta su vjerovanja nepotpuna, ponekad i pomiješana s drugim vjerovanjima. Mogut je ljudski stvor kojemu su, prema jednom vjerovanju, mati i otac ljudi dok prema drugom stoji da je mogutov otac vrag. Moguta majka nosi u utrobi sedam ili devet godina. Postoji i vjerovanje u ovo biće koje je dosta drugačije.
Riječ je o djetetu koje je rođeno od mrtve majke što je poznato mnogim narodima, od kojih su neki takvo dijete ubijali vjerujući da je vražje zato što je nemoguće da se od nečeg mrtvog rodi nešto živo. Takvo dijete treba odmah uhvatiti u vreću, krstiti ga, a njegova uloga će prvenstveno biti uloga seoskog zaštitnika. Neki ga povezuju i sa zmajem koji živi u jezeru ili pak da dolazi na crnom oblaku, a gdje udari repom, tu obara drveće i zgrade.
Pustolovica
Vjerovanje u postojanje Pustolovice dolazi iz Bara i okolice. Radi se o biću ženskog lika, duge kose i nogu kao u koze kojega se narod plaši. Javlja se samo u jesen i zimu te ima moć da čovjeka umota u platno i nestane s njim. Njezinu viku noću (2–3 puta godišnje) narod tumači kao rat. Ipak mnogi smatraju da je riječ o ptici prije nego li o nekom stvorenju.
Tokmak babe
Tokmak babe su četiri babe od kojih svaka stoji na svojoj strani i udara velikim maljem (tokmak) dok se ne sretnu na sred svijeta, a onda se vraćaju natrag poput raka i to isto čine uvijek iznova. U Samoboru pak govore o kvatrima koji hodaju po svijetu i drže svijet.
Morski ljudi
Spominju se samo u Loboru. Riječ je o veoma velikim ljudima koji noću izlaze iz mora noseći sa sobom kamen što svijetli. Vjerovanje govori da će onaj tko se domogne toga kamena uvijek biti sretan.
Mrok
To je svaki muški pokojnik koji se za života nije oženio, samo je veći, jači i nejasna lica, s klobukom širokog oboda na glavi ili omotana tijela. Katkad se javlja kao jak vjetar. Prema pomurskoj predaji “Mrak (mora)”, mrok se navečer ne smije spominjati, inače oko podneva i noću oduzima glas, davi ili gnječi spavače, napose rodilje i djecu.
Pri izlasku s djetetom u sumrak ili navečer, roditelji bi dijete pokrili pelenom, „kaj mu ne dojde mrak”. Dijete odrasli nisu smjeli hvaliti, u protivnom mrok dijete obere i ono ubrzo umre. Od mroka štiti naopako odjevena odjeća (muške hlače), češnjak ispod jastuka, napitak od sijena i cvijeća, nož s urezana tri križa, čislo i zaziv „Božji kamen te potrl, koj na Božem grobu raste!” i voda prelita preko ugljena.
Plačivice
O njima se govori u Dobrinju na otoku Krku. Riječ o ženama u bijelom koje hodaju u paru krećući se kao da lebde nad zemljom- četiri vile nose bijelu mrtvačku škrinju prekrivenu bijelom čipkom dok druge plaču.
Mlada Nedilja
Dok u Otoku vjeruju da je Mlada Nedilja bila žena koja nikome nije učinila zla, u Retkovcima za Nedjelju kažu da je ona žensko biće „sjajno ko sunce sa zlatnom zvezdom na čelu“, a ukazivala se lovcima za vrijeme mlade nedjelje. Mnogi od njih su nastradali jer nisu poštivali Nedjelju kao i oni koji su mladom nedjeljom krenuli nekom u osvetu.
