Varaždinske Toplice nalaze se na sjeveroistočnom rubu Hrvatskoj Zagorja gdje čovjek živi još od antike. Kupalište i lječilište Varaždinske Toplice staro je preko 2000 godina. Prvi stanovnici koji su u 2. i 3. stoljeću prije Kr. živjeli na ovom području bili su Panonci, etnička skupina koja je pripadala Ilirima iz plemena Jasa.
Ovo je pleme štovalo božanstva koja su predstavljala zaštitnike vode i zdravlja. Tako je glavni razlog naseljavanja tog područja bio prirodni izvor termalne sumporne vode, smješten na gornjoj terasi Topličkog brežuljka, u današnjem gradskom parku.
Vladavina rimskog cara Konstantina označila je početak duge povijesti Varaždinskih Toplica kao kupališta i lječilišta kada su Rimljani naselju dali prvo poznato ime Aqua Iasae. U tom razdoblju u Varaždinskim Toplicama liječili su se pripadnici rimskih legija, među njima i visoki časnici i civilni dužnosnici. Sumporna voda koja od davnina izvire u toplicama, za legionare je imala iscjeljujuće svojstvo. Poznato je da ovakva voda ima protuupalno djelovanje, smanjuje bol, povećava cirkulaciju i pozitivno djeluje na metabolizam.
Prvi poznati zapis hrvatskoga imena današnjih Varaždinskih Toplica nalazi se u listini kralja Bele III. iz 1181. godine, kojom kralj potvrđuje darovnicu hrvatskoga bana Aleksija zagrebačkom Kaptolu. Tako je posjed Toplica (TOPLISSA) negdje početkom 12. stoljeća postao vlasništvom zagrebačkog Kaptola koji Toplicama gospodari do 1945. godine. Tijekom tog vremena izgrađen je pretežiti dio kupališnog, odnosno lječilišnog fundusa Varaždinskih Toplica.
Kako bi zaštitio svoj posjed Kaptol uz župnu crkvu 1376. godine gradi utvrdu. Tijekom 16. stoljeća u vrijeme turske opasnosti, ova se utvrda dograđuje i pojačava kulama, opkopom (koji se punio vodom s izvora termalne vode) i lančanim mostom. Po oslobađanju Slavonije i prestanka turskih provala, 1695. godine, ova utvrda je preuređena u barokni dvorac koji je kasnije pretvoren u prvi kupališni hotel. U 17. stoljeću Toplice su dva puta uništene požarima, te je osim Župne crkve Sv. Martina, Kaštela i Kapele Sv. Duha očuvano samo nekoliko starih kuća.
Župna crkva 1762. godine doživljava baroknu obnovu, a 1779. nakon požara Kaptol gradi novo kameno kupalište nazvano “Konstantinova kupelj”. Zlatno austrijsko razdoblje predstavljalo je moderno razdoblje turizma za privilegiranu klasu koja njeguje društveno-kulturne potrebe, modu, ples, koncerte, sportsku rekreaciju, čitanje te iskazuje potrebu za odmorom i oporavkom uz korištenje ljekovitih svojstava termomineralne vode.
Od 1838. godine u Varaždinske Toplice uvedena je trajna liječnička služba, sve do početka Prvog svjetskog rata 1914. godine, kada je u Konstantinov dom useljena Vojna bolnica. Tijekom Drugog svjetskog rata kupalište i lječilišni objekti stradavaju Završetak Drugog svjetskog rata donosi promjenu društvenog sustava, šire se medicinske usluge, a 1963. godine počinje stalna bolnička djelatnost osnutkom Bolnice za reumatske bolesti i rehabilitaciju. Tri godine kasnije izgrađena je Hidroterapija, 1973. hotel Terme dok je 1981. dovršen hotel Minerva kao Centar medicine aktivnog odmora. Tijekom svoje povijesti Varaždinske Toplice su bile na glasu kvalitetnog termalnog lječilišta te taj status imaju i danas.
Legenda o tri mlade puce
Tomislav Đurić u „Legendama puka hrvatskog“, spominje priču o “tri mlade puce”, odnosno tri sestre plemenitog roda, koje su bile na glasu po svom bogatstvu i ljepoti. Ove topličke ljepotice nadasve su slovile po dobroti i naklonosti prema topličkom puku, pa su u narodu dobile ime topličke nimfe.
No, sestre Božica, Margareta i Simona, koje su prema predaji živjele u topličkom dvorcu, nisu se udavale, ne zbog oholosti ili podcjenjivanja topličkih mladića, već zato što su njihovi mogući prosci, “trbuhom za kruhom”, bili prisiljeni odlaziti u druge krajeve, gdje su na koncu ženili tamošnje djevojke.
Tako su one, neudane dočekale i starost, pa su svoj bogati dom odlučile na dar ostaviti Crkvi. Želja im je bila da u njihovom domu i nakon njihove smrti ostane netko tko će nastaviti njihova dobra djela prema topličkom puku.
Narodna predaja o “tri topličke nimfe” sačuvala se tako sve do današnjih dana, a kao jedan od njezinih izvora navodi se i reljefna ploča iz 2. stoljeća koja je pronađena u Varaždinskim Toplicama i koja prikazuje tri najade, odnosno izvorske nimfe.
Legenda o baroknoj dami
Tijekom 18. stoljeća u Varaždinskim toplicama održavali su se balovi i koncerti na otvorenom. Povijest tog doba i u današnje vrijeme zrači i gotovo se osjeća u samim mirisima grada, duž starih ulica i povijesnih mjesta. Tako su nastale i mnoge priče i legende o ovom antičkom gradu, a jedna od njih je i zaboravljena legenda o baroknoj dami.
Prema predaji, u ulici i šetalištu nekadašnje lokacije velebnog hotela Josipova Kupelj, jednog od najelitnijih u tadašnjem carstvu Austro-Ugarske, ljudi su viđali damu koja se nikako nije uklapala u vrijeme u kojem su živjeli tadašnji Topličanci.
Neopisive ljepote, pojavila bi se u svojoj baroknoj haljini na perivoju koji je vodio u poznati lječilišni park u kojem su se organizirala plesna događanja i koji je u to doba sadržavao, osim mnogih drugih sadržaja, i glazbene paviljone.
