Tijekom kasnog srednjega vijeka ikonografija smrti širila se zahvaljujući retoričkim figurama koje su koristili propovjednici, osobito redovnici, u naukovanju vjere. Grobna ikonografija izvorište nalazi u slikarstvu nizozemskog i flamanskog baroka, posebice na djelima s motivima mrtve prirode.
Ona sadrži skrivenu alegoriju o prolaznosti svega zemaljskog i o neumitnosti smrti. Iz Nizozemske se ubrzo širi diljem protestantske i katoličke Europe kao slikarski izraz ozbiljne vjere i duboke duhovne zabrinutosti koji će svoj najpotpuniji izraz naći u grobnoj ikonografiji.
Najprepoznatljiviji znak da su smrt i prolaznost tema takve mrtve prirode jest lubanja- memento mori- koja podsjeća da svi moramo umrijeti.
Kao simbol smrti rijetko se prikazuje na grobnim spomenicima prije protureformacije pa se od druge polovine XVI. stoljeća na grobnim skulpturama prikazuje i s krilima simbolizirajući let duše u nebo nakon smrti.
U sljedećem stoljeću taj se motiv razvio u prikaz cijelog kostura, ponekad s plaštom i srpom, a ponekad s kosom i klepsidom.
Značenje simbola
Lav– koji je stalno na straži čuvajući grob od zlih duhova. Simbol je hrabrosti, snage i uskrsnuća. Kipovi lava često su se stavljali na grobove zaštitnika ili palog junaka- najčešće poznatih vojnih osoba koje su se isticale hrabrošću. To je “lav boli” ili “lav plača”.
Leptir – alegorizirajući životni ciklus leptira (gusjenica-kukuljica-leptir) on simbolizira život, smrt i uskrsnuće. Sugerira i kratki život te se često nalazi na grobovima djece i rano umrlih osoba.
Klepsidra, sat ili prijelomna svijeća- opominju na prolaznost vremena. Simboli su vremena koje je prošlo i ne vraća se. Ako je klepsidra krilata, pojačano je značenje prolaznosti pa tada sugerira i uskrsnuće- let duše u nebo. Dva dijela pješčanika također oslikavaju ponavljanje života i smrti- nebo i zemlju.
Baklja je oduvijek bila simbol pobjedničkog života i predstavlja besmrtnost te pobjedu života nad smrću. Simbolizira vječni život, sjećanje i komemoraciju, no okrenuta naopako predstavlja ugušeni život-smrt.
Bršljan– kao zimzelena biljka označava vječni život i kad u prikazu ovjenčava glavu, može se smatrati pobjedom uskrsnuća nad smrću.
Tužna vrba– simbol je tuge i žalovanja, a kod Židova predstavlja izraz velikog bola za dragom i izgubljenom domovinom kada su Židovi pali u babilonsko ropstvo te su u znak žalosti objesili svoje harfe na vrbe.
Hrast (lišće, žir) može se često vidjeti na grobovima vojnika i označava moć, utjecaj te pobjedu. Simbol je snage i izdržljivosti, a njegov plod-žir- predstavlja obećanje zrelosti i snage. Simbol je i Krist jer se vjerovalo da je križ raspeća bio od hrastova drva.
Tisa – simbol žalovanja (zbog svoje tamne boje) pa su je Kelti, kao obožavano drvo, sadili na svetim mjestima. Povezuje se s crkvenim grobljima, naročito u Engleskoj jer su ona nastajala uz crkve sagrađene na svetim mjestima uz tise i tužne vrbe.
Palmina grančica – simbol je trijumfa mučenika nad smrću, radost, veselje.
Prelomljeni stup – označava ruševinu i raspadanje, nagli prekid mladog života, smrtnost, gubitak glave obitelji. Osim na grobovima, nalazi se često i na okvirima osmrtnica vojnih osoba.
Sova- simbol je mudrosti koju oličava Minerva. Kao noćna ptica također je personifikacija noći i sna pa prema tome i smrti.
Uroboros (zmija što sebi grize rep)- simbolizira cikličko vrijeme. “Moj kraj je moj početak.” U pogrebnoj umjetnosti simbol je vječnosti, vječni krug obnavljanja života iz smrti. U tom smislu ne predstavlja samo vječnost, nego besmrtnost i mudrost.
Kosa ili srp atributi su Saturna, rimskog boga ratarstva i starogrčkog boga Krona. Upravo je od Krona “Otac Vremena” stekao kosu kojom je mogao skratiti nečiji život. Kosa je simbol smrti, presijecanje života, prolaznosti vremena. Također simbolizira žetvu, koja opet, podrazumijeva smrt i ponovno rođenje.
Urna– ako je prazna, tradicionalno označuje da je duša otišla u nebo, odnosno smrt. Ako je pokrivena tkaninom, aludira na mrtvački pokrov tijela koje je duša napustila- smrt starije osobe. Ako je s plamenom, označava novi život, vječno sjećanje.
Anđeo– simbol spiritualnosti, nevinosti te je stoga čest na grobovima djece. Pojavljuje se u nekoliko prizora: u molitvi, u slijetanju, kao čuvar pokojnika, kao čuvar groba, upirući prstom u nebo. Može biti prikazan uz kršćanske atribute (križ, kalež, palminu granu) pa aludira na Krista ili pokojnikovu religioznost. Ako je s trubom okrenutom nadolje, to je anđeo smrti (aludira na Nuctulucusa s urnom, koji drži baklju prema dolje).
