“Zato hoćemo glasom ovoga dati na znanje da se naši građani i gosti Koprivnice u vjernosti i brojem podignu, da ih poput drugih naših kraljevskih varoši uredimo slobodama i kraljevskom milošću…”
Ovako glasi izvadak iz čuvene povelje ugarsko – hrvatskog kralja Ludovika I. koji je potpisom pera tog 4. studenog 1356. godine građanima Koprivnice zauvijek promijenio tadašnju budućnost, a sada slavnu prošlost grada koji je imao za postati jedno od najvećih trgovačkih centara na podravskom putu – cesti prema moru.
Građani Koprivnice prema povelji su dobili mogućnost samostalnog razvoja. Između ostalog, kroz izbor varoškog suca i župnika, pa i crkvu koja će postati dominanta. Na varoši, trgovati se moglo svakog dana osim ponedjeljka.
Novi uvjeti značili su nove prilike i ubrzo je grad počeo rasti unatoč turskoj opasnosti koja je u to vrijeme postajala sve očitija. Zemlja je bila u ratu i građani Koprivnice bacili su se na posao.
“Koprivnička utvrda ubrzo je postala jedan od najljepših primjera nizinske fortifikacije na ovim prostorima” navode Đurić i Feletar. Turci ju napadaju dvaput, jednom 1532. godine a drugi put 1574. godine kada je zapaljeno predgrađe.
U to vrijeme, Koprivnica postaje jedan od centara obrane od Turaka. U utvrdi je trajno bila stacionirana razmjerno velika vojna posada. Od grada slobodne i trgovine, Koprivnica je postala grad – vojarna, spremna da u svakom trenutku uzvrati turskim četama koje su često provaljivale.
![](https://blagamisterije.com/wp-content/uploads/2018/07/koprivnica_01.jpg)
Građani Koprivnice od vojske su u tom periodu bitno osiromašeni i trpe “svakojaka zlostavljanja vojske” o čemu svjedoče pritužbe na koprivničkog kapetana Globitzera o kojima je raspravljao sjednici hrvatskog sabora održanoj 1. svibnja 1580. godine u Varaždinu.
Pritužbe je zabilježio povjesničar Rudolf Horvat riječima “On sa svojom plaćenom vojskom progoni Koprivničane kojima nanosi svakakvu štete i neugodnosti.”
Apeli građana očito su urodili plodom i tijekom 16. i 17. stoljeća Koprivnica postaje još značajnije trgovačko središte.
Pojavljuju se cehovi, gradi se novo predgrađe, grad je sada već opasan jakim zidinama, bedemima od zemlje, palisadama i dubokim opkopima u koje je skrenuta voda potoka Koprivnica.
Gledajući tlocrt Koprivnice, lako se može zaključiti kako je sustav ulica u gradu bio pravilno raspoređen. Tvrđava je imala nekoliko ulaznih vrata utvrđenih kulama, s pokretnim mostovima preko opkopa.
Među najznačajnije spadaju Popovska, Florijanska, Dvorska i Genbullerova.
![](https://blagamisterije.com/wp-content/uploads/2018/07/plan-grada.png)
Moćan je to grad u koji se 1731. godine iz Varaždina seli središte velikog kapetana Vojne krajine, te sjedište generalata.
U stvarnosti građane vojska samo opterećuje i zato 1765. godine pišu carici Mariji Tereziji o tome kako je opasnost od Turaka minula, moleći da se grad izuzme od vojnih ovlasti.
Carina im uslišava želje i vojnici uskoro odlaze. Obrtnici i trgovci odmah šire grad izvan zidina koje postaju smetnja razvoju koji se vraća na kurs definiran poveljom kralja Ludovika I.
![](https://blagamisterije.com/wp-content/uploads/2018/07/38084966_10156226616664279_1853760253489840128_n.jpg)
Utvrda polako pada u zaborav i sredinom 19. stoljeća počinju obimni radovi zaravnavanja bedema i zatrpavanja opkopa.
Danas od njih ostaje vrlo malo, tek ostaci kod sajmišta gdje etapno traje obnova dijela utvrde, odnosno takozvanog jugoistočnog bastiona, koji je izvorno nosio ime Đurđevački bastion.
![](https://blagamisterije.com/wp-content/uploads/2018/07/37997494_10156226615604279_8879540723486031872_n.jpg)
Upravo tamo se posljednjih godina održava rado posjećeni koprivnički renesansni festival koji svake godine sredinom kolovoza oživljava duh te stare Koprivnice.
Ona je prisutna ne u nestalim bedemima porušene utvrde, ili zakopanim šancima, već u kućama sagrađenih od bedema, tlocrta koji nosi potpis vojne organizacije i slobodnom trgovanju usprkos tegobnoj povijesti.