Ostaci crkve Svetog Petra nalaze se u blizini Čižića, sasvim blizu mora na sjevernom dijelu zaljeva Soline, nasuprot Klimna.
U knjizi Antona Bozanića “Dobrinj i dobrinjsko područje povijesni hod i drevna župa” stoji da se crkva prvi put spominje u glagoljskom kupoprodajnom ugovoru od 12. ožujka 1379. godine, zatim u ispravi kneza Ivana Frankopana sastavljenoj u Omišlju 1465. godine, kojom se doseljenim Vlasima određuju međe ispaše blaga uz rub omišaljskog terena.
Stoljeće kasnije zapisi bilježe i djelovanje istoimene bratovštine u crkvi Svetog Petra. Narodne predaje pak govore kako je u blizini crkvice zakopano i blago koje su sklonili gusari, što je priča bez dokaza uobičajena za istočnu obalu Krka pa tako i obližnju špilju Biserujku.
Akademik Branko Fučić piše da je na ovoj lokaciji postojala starija crkva jer su u crkvu ugrađeni detalji iz neke prijašnje crkve iz 7. ili 8. stoljeća.
Poznato je, međutim, da se Sv. Petar nalazi u blizini sela Šugare, izumrlog u 19. stoljeću, a obzirom da to selo nije imalo vlastitu crkvu – pretpostavlja se da je služila kao župna crkva tog mjesta iznad današnjih Čižića.
Uz crkvu se nalazio zvonik, a uz oltar svetog Petra – zaštitnika crkve i Rima u crkvi su se nalazili oltari na čast svetom Nikolli- zaštitnika djece i pomoraca te apostolu Mateju- zaštitnikom carinika, knjižničara i računovođa.
Svojevremeno se uz crkvu nalazilo i groblje od kojeg danas nema vidljivih tragova. Pretpostavlja se da je već u 18, stoljeću bila derutna, uz što se bilježi još jedna narodna predaja po kojoj je u njoj počinjeno ubojstvo. Prema drevnom običaju, tako oskvrljena crkva se treba napustiti pa se to navodi kao razlog napuštanja i ove crkvice.
-U uvali Sveti Petar nalazi se antički gospodarsko – stambeni kompleks, rimska vila s proizvodnim središtem – pećima za keramiku. Gomile otpada i spaljene gline svjedoče nam o keramičarskoj radionici za proizvodnju opeka, amfora i druge robe, poput radionice u Crikvenici.- rekao nam je arheolog Ranko Starac i dodao kako je ovu ruševnu crkvicu potrebno zaštititi fugiranjem zidova te prezentirati sve njezine etape razvoja od ranog srednjeg vijeka kome pripada začeljni luk.
– Lađa romaničke graditeljske faze je iz 13. st. u koju su ugrađeni bili dijelovi oltarne ograde crkve iz 9. stoljeća te konačno prednji dio građevine koji je zapravo lađa crkve iz 15. stoljeća, vremena u kome Ivan VII dopušta naseljavanje Vlaha s kopna pristiglih u Čižiće i Šugare. Cijeli poluotočić Sv. Petra je pregrađen bedemom iz ranog srednjeg vijeka tako da je crkva bila u središtu utvrde, a na stotinjak metara udaljenom žalu nalazi se antički gospodarsko- stambeni kompleks, rimska vila s proizvodnim središtem – pećima za keramiku. Gomile otpada i spaljene gline svjedoče nam o keramičarskoj radionici za proizvodnju opeka, amfora i druge robe.- rekao nam je arheolog Ranko Starac.
U plićaku uvale Sv. Petar primijećeni su i dijelovi lučkih postrojenja. Premda njihovi gradbeni elementi ukazuju na postojanje antičke luke, tijekom rekognosciranja 2006. godine, nije bilo moguće detaljnije istraživanje i tipološko određenje. Prema prvim terenskim spoznajama, u rimsko doba na prostoru uvale Sv. Petar, u zaljevu Soline, nalazila se jedna lokalna keramičarska radionica. Prema otprije otkrivenim teglama sa žigovima Seksta Metilija Maksima iz Solina, za očekivati je da je isti vlasnik (ili zakupnik) imao dvije keramičarske radionice: jednu u Crikvenici, a drugu u zaljevu Soline, na Krku. Izuzetni pomorski suodnos tih dvaju položaja lokaliteta, dviju nasuprotnih obala (krčke i crikveničke), tome govore u prilog.
Ostaci crkvice označeni su i moguće ju je posjetiti, gdje treba imati na umu kako je narodna predaja o zakopanom blagu tek dio narodnog folklora.
