U habsburškoj vojsci i vojskama njemačkih država, obrane časti i traženje zadovoljštine u dvoboju bili su čak do pred kraj Prvog svjetskog rata smatrani obavezom svakog časnika.
Dvobojem se branio ugled časničkog staleža i same vojske a njegovo izbjegavanje dvoboja smatralo se kukavičlukom i pomanjkanjem za časnike potrebnog osjećaja časti, što se kažnjavalo nečasnim otpustom iz vojske.
Komplet od dva pištolja s mehanizmom za opaljivanje na kapsulu, u kutiji s priborom: sprave za nabijanje i čišćenje pištolja i za lijevanje
olovnih zrna danas je dio zbirki Hrvatskog povijesnog muzeja i nijemi je svjedok razdoblja kada se ginulo za čast. Pretpostavlja se kako pištolji potječu iz Austrije.
Podataka o broju dvoboja i njihovim sudionicima relativno je malo jer dvoboji nisu bili formalno zabilježeni jer nije bilo sudskog procesa, no činjenica je kako su bili dio mode koja se temeljila na vojničkoj časti, odnosu kodu časti zvanom Ehrenkalex.
Dvoboj, odnosno duel bio je borba dvaju boraca, izazivača i izazvanog – pred svjedocima, a radi obrane časti. Oružje za dvoboj bilo je mač (često rapir), ili sablja, te pištolj. Od kraja 15. stoljeća dvoboji za obranu časti postali su izuzetno popularni u Europi.
Od kraja 16. i u 17. stoljeću dvoboj je bio pitanje iskazivanja društvenog statusa i obaveza obrane vlastite časti, ali i časti društvenog sloja kojemu je duelant pripadao.
Svrha dvoboja je bila dati ili dobiti zadovoljštinu za stvarnu ili tobožnju uvredu. Braneći u borbi svoju čast oba su duelanta riskirala ozljede i smrt. Stoga se, bez obzira na ishod, smatralo da je samim sudjelovanjem u dvoboju uvrijeđeni dobio zadovoljštinu i da su oba sudionika povratila svoju čast. Pri samom činu, položaj tijela odavao je strah duelista.
U Hrvatskom povijesnom muzeju navode i detalj: Što je više tijela pojedinac pokazao protivniku i tako sam sebe učinio većom metom, to je njegov strah u očima promatrača bio manji. Vrijedilo je i obrnuto, što je više tijela pojedinac sakrio tako što je pucao bočno okrenut prema protivniku, to je njegov strah bio veći.
U dvoboju su se smjeli boriti samo oni koji su imali pravo nositi oružje: plemići, časnici i studenti, a od 19. stoljeća to su pravo imali i građani. Iako se dvoboji uglavnom povezuju s muškarcima, bilo je i dvoboja među ženama koje su na njih imale jednako pravo.
Početkom 20. stoljeća spominju se dvoboji i među javnim ličnostima – političarima, publicistima, književnicima i sl. U europskim su zemljama postupno od sredine 19. stoljeća dvoboji zakonom zabranjivani, a sudjelovanje u njima smatralo se kaznenim djelom.
Komplet pištolja za dvoboj jedan je od 216 predmeta jedan je od 216 predmeta izloženih na izložbi “Nedostupna baština – tajne čuvaonica Hrvatskog povijesnog muzeja” koju je moguće pogledati do 30. rujna u jedinom izložbenom prostoru Hrvatskog povijesnog muzeja. Nalazi se na katu južnog krila barokne palače iz 18. stoljeća na zagrebačkom Gornjem gradu. Svrha je i cilj izložbe jest informirati javnost zašto je bitno preseljenje Hrvatskog povijesnog muzeja i realizacija prvog muzejskog stalnog postava.
Hrvatski povijesni muzej brine o nacionalnoj baštini, muzejska građa sastavnica je nacionalne i opće povijesti. Odgoj i obrazovanje mladih i odraslih odvija se putem izložbi i radionica. Djelovanje muzeja možete pratiti i na Facebooku.
