Toliko se često govori o slučajevima progona vještica u sjevernoj Hrvatskoj da često većina ljudi misle da u južnim krajevima hrvatskoga povijesnog prostora nije bilo takvih slučajeva. Zapis u nastavku najstariji je i najpoznatiji slučaj suđenja za vještičarstvo u Dalmaciji.
Dogodio se je u Šibeniku od 1. do 19. kolovoza 1443. godine. Vodili su ga šibenski biskup Juraj i trogirski inkvizitor i franjevac Ivan Trogirski. Proces je zapisan u trećoj knjizi šibenskoga biskupskog arhiva kao Parnica protiv Mrne, udovice pokojnoga Ratka, i Dobre, njezine kćeri.
Šibenski slučaj progona
Šibenčanka Dobra bila je udana za Jurka iz Vrkića, koji je imao ljubavnicu u Trogiru. Dobra je pak pokušavala osvojiti šibenskog plemića iz bogate kuće Dragana Draganića. On se, dok je stanovala neko vrijeme kod njega, zaljubio u nju. O Dobrinoj majci Mrni po uglednim šibenskim kućama počelo se govoriti da je vještica i da ima ugovor s vragom.
U optužbi koja je pokrenuta zbog različitih prijava navodi se: “Spomenuta Mrna, potaknuta đavolskim duhom, uz privolu i suglasnost rečene Dobre, svoje kćeri, nekim čarobnjačkim bajanjem, vradžbinama i čarolijama što ih je dala gospodinu Draganiću da ih pojede toliko je kod njega rasplamsala ljubav da za ljubav te Dobre ništa drugo nije radije činio nego ono što je Dobri bilo milo i ugodno.”
Tijek inkvizicije
Nakon podizanja optužbe šibenski biskup Juraj Šižgorić pozvao je inkvizitora za Dalmaciju, Hrvatsku, Rašku, Bugarsku i ostale zemlje, franjevca Ivana Trogirskog. Inkvizitor je, na biskupov savjet, zatražio pomoć gradskog kneza i kapetana Fantina de Cha de Pesare. On je ponudio svu suradnju svjetovnih vlasti. Inkvizitor Ivan naredio je da se Mrna 2. kolovoza 1443. pritvori u zatvor šibenske općine i ispita. Mrna je sve zanijekala. Potom je stavljena na torturu gdje je mučena rastezanjem tijela.
Tijekom torture “priznala je” kako je poučila Dobru na koji način može čarolijama vratiti i zadržati svojeg supruga Jurka pritom mu ogadivši ljubavnicu. Činila je to kadeći ga kosom i noktima koje mu je prethodno uzela. Dala je iskaz i da je mješavinom psećeg i mačjeg mozga, koju je na njezin nagovor Dobra dala Draganiću, ovoga navela da se preko ušiju zaljubi u nju. Osim toga, napravila je i čaroliju s tri posude slane vode. K tome je poučila Dobru da dodatno navede Draganića na zaljubljivanje s pomoću magijskog čina stavljanja kose i noktiju ispod njegove glave dok spava.
Majka izložila kći
Sljedećega dana Dobra je također privedena. Dana 5. kolovoza započelo je i njezino ispitivanje pod torturom. Ona je također “priznala” svoja nedjela. Ipak, njezine se inačice nešto razlikuju od majčinih joj. Iskazala je da je nokte i kosu svojeg supruga bacala u vodu, da je pseći, mačji i mišji mozak dala Draganiću da pojede. Navodi da je, prema majčinoj uputi, stavila kosti mrtvaca ispred Draganićeve kuće i pod njegov krevet. Reče da joj je Mrna dala neki sok koji je ona dala Draganiću da popije da je još više ljubi.
Tri dana kasnije ponovno su ispitivali Mrnu, kada je potvrdila prijašnje iskaze. Navela je da su joj pri prvoj magijskoj čini nad Jurkom pomogle njegova rođakinja Radoslava te njegova dadilja. Mrna je pritom pod torturom “priznala” i da je u prošlosti radila čarolije i protiv Ivana Picenina, sina Antonija iz Piacenze, te zapovjednika šibenske tvrđave Stjepana Cikinjića.
Parnica protiv Mrne i Dobre
U sudskom spisu ovog slučaja sačuvana su na latinskom jeziku i dva primjera verbalnih uroka koji su zanimljivi primjeri simpatičke uročke verbalne magije.
Prvi su navodno rabile Jurkova rođakinja Radoslava i Jurkova dadilja kako bi Jurka odvrnule od ljubavnice: “Kao što smrde ove stvari koje se spaljuju, tako neka smrdi Jurkova priležnica koju je otpustio da mu postane odvratna.”
Drugi je zapisan simpatički urok kojim se Mrna navodno koristila za opčinjavanje Dragana: “Kao što se taj mozak prži u ovoj tavi, tako se pržilo srce Dragana u ljubavi Dobre, moje kćeri, u ime đavla pušući nad spomenutim mozgom tri puta.”
Zapisnik inkvizicije 8. kolovoza 1443. javno je pročitan na hrvatskom jeziku u dvorani šibenske palače. Na njegovu su čitanju bili prisutni i drugi svećenici i šibenski plemići kao svjedoci. Mrna je još dodatno mučena, no više ništa nije dodala svojem iskazu. Dva dana poslije obje su dovedene i pročitana im je optužnica. Ponuđeno im je da se brane, što su odbile zbog prijetnje daljnje torture. Potvrdile su sve navode optužbe.
Neutjerana kazna
Biskup Šižgorić predložio je da se kao kazna Mrni na glavu treba staviti papirnata kruna s nacrtanim demonima. Da ju treba posjesti na magarca obrnuto postavljenu tako da rukama drži njegov rep. Kazna dalje nalaže da tako posramljena jaše kroz grad u pratnji gradskih službenika te da je vrijeđaju da je vještica.
Također je predložio da joj šibenski krvnik treba užigosati tri pečata užarenim željezom. Dva na lice te jedan na čelo, pečati simboliziraju Sveto Trojstvo i Božje zakone Rimske Crkve koje je ona prekršila. Dobri je dosuđeno ići ulicom i voditi magarca na kojem sjedi Mrna. Tako je i ona trebala biti izvrgnuta porugama i, u konačnici, protjerana iz grada na pet godina.
No, nakon daljnjih devet dana provedenih u zatvoru, 19. kolovoza 1443. otkriveno je da su Mrna i Dobra prethodne noći pobjegle ili im je to bilo omogućeno. Nisu pronađene te presuda nije provedena.
Članak je sufinanciran iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije RH, temeljem javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.