Jedna od najstarijih i gotovo zaboravljenih legendi iz doba hrvatskih narodnih vladara nastala je u vrijeme hrvatsko – bugarskih ratova koji su se prije više od tisuću godina vodili između kralja Tomislava i cara Simeona.
Vrijeme je to između godina 823. i 926. kada teritorijalna ekspanzija snažne bugarske države ugrožava Bizantsko carstvo i prostore hrvatske države. Stoga godine 923. bizantski car Roman Lekapin i carigradski patrijarh Nikola Mistik traže pomoć od rimskog pape Ivana X, koji pak, za pomoć moli tadašnjeg kneza Tomislava.
Zauzvrat, Bizant pod upravu kneza Tomislava stavlja dalmatinske gradove i otoke te mu daje počasnu titulu prokonzula. Nakon toga, 925. godine Tomislav se uz odobrenje Svete stolice kruni za kralja te svoju vlast proširuje na Panonsku Hrvatsku. Zbog toga, drugi hrvatsko – bugarski rat postao je neizbježan i samo godinu dana nakon krunidbe, car Simeon šalje na Hrvate jaku vojsku koju vodi vojskovođa Alogobotur.
Vrhunac sukoba koji je manevriranjem vojski i manjim čarkama trajao nekoliko mjeseci bila je Bitka u bosanskim planinama koja se prema kroničarima tog perioda odigrala 27. svibnja 927. ili 926. godine u neimenovanom, neprohodnom području kod rijeke Drine. Hrvatska vojska potpuno je porazila protivnike. Tako jedan od kroničara Georgius Cedrenus navodi “U mjesecu svibnju, tijekom 15. indikcije, Symeon, vladar Bugara, napadne Hrvate i u borbi s njima, biva poražen u neprohodnoj regiji i izgubi svu vojsku …”
Poraz Bugarske vojske donio je Hrvatskoj slavu koja tada postaje najjača vojna sila u ovom dijelu Europe. Iz vremena tog bugarsko – hrvatskog rata ostala je u narodu sačuvana legenda o junaštvu neimenovanog hrvatskog vojnika, junaka kralja Tomislava koja je zapisana zahvaljujući hrvatskom književniku, pedagogu i sakupljaču narodnog blaga Franji Bratušu koji je preminuo u Zagrebu 1934. godine.
Legenda o junaku
Legenda opisuje jednu od ratnih epizoda, kada su Bugari zarobili jednog hrvatskog vojnika i po svemu sudeći smještena je prije same odlučujuće bitke. Bugarski časnik počeo je ispitivati zarobljenika o položaju, snazi i opremi hrvatske vojske.
Prvo ga je pitao gdje se kralj Tomislav utaborio i dobio lakonski odgovor “Tamo gdje ga nećeš pronaći!”
“Ej, ti, Hrvatino, reci koliko vojnika ima tvoj kralj Tomislav?“, pitao je zatim časnik zarobljenika koji mu je na to odgovorio “Pođi onamo pa broji!”
“Ima li tvoj kralj još vojnika poput tebe?” Glasilo je sljedeće pitanje na koje je zarobljenik odgovorio “Ja sam njegov najlošiji vojnik jer sam se dao uhvatiti”.
Ispitivanje
Kada je bugarski časnik vidio da ima posla s mudrim i hrabrim vojnikom koji ne uzmiče unatoč smrtnoj opasnosti, promijenio je taktiku i ponudio mito.
“Budi razuman, evo ti ovaj zlatnik kao garancija. Imam dozvolu našeg cara da te imenujem visokim časnikom bugarske vojske ako bi nam bo vodičem u boju protiv Hrvata.” Ponudio je ispitivač.
“Hvala, ali ne primam od vas nikakve časti. Bolje mi je umrijeti nego biti izdajica svoje hrvatske domovine. Znajte, ja sam Hrvat, pa kako bih onda mogao biti bugarski časnik?” Odgovorio je zarobljenik.
Ovaj je razgovor iz susjedne prostorije slušao i sam silni car Simeon i neočekivano, odgovori hrvatskog vojnika toliko su mu se svidjeli da je došao do njega i rekao mu “Ti si pravi junak svog kralja Tomislava. Dajem ti slobodu i vrati se u svoju domovinu koju toliko žarko ljubiš i svojem kralju Tomislavu kojem si vjeran i po cijenu svoga života!”
Zapisi bilježe kako je sam od posljedica srčanog udara preminuo na sam dan bitke, što opisuje Georgius Hamartolus “Na 27. dan u mjesecu svibnju, tijekom 15. indikcije, Symeon, Bugarski knez, vodio je bitku protiv Hrvata, i, boreći se, biva poražen, i svi pod njim mrtvi. Zatim napadnut od neizlječivog infarkta, nestade, biva u svemu grješan čovjek … Postavio je Petra, svog sina, kao kneza …”
