Početkom 1678. godine general isusovačkog reda poslao je pismo isusovačkim pokrajinama u njemačkim zemljama, pozivajući da se prijave ona braća koja žele u misionare u obim Amerikam i na otočjima u Tihom oceanu.
Među onima koji su se prijavili, bio je i Ivan III. Adam Rattkay, sin Petra IV. i Ane Konstancije Schrattenbach. Rattkay se prijavio i bio odabran s još petoricom isusovaca iz Austrijske pokrajine.
U Hrvatskom povijesnom muzeju objašnjavaju kako je njegova obitelj u Hrvatskoj zabilježena od početka 16. stoljeća kad su posjedovali Jurketinec i Veliki Tabor.
Ivan Adam dječaštvo je proveo kao paž na dvoru cara Leopolda I. Za vrijeme službovanja, pohađao je bečku isusovačku gimnaziju, godine 1664. stupio u isusovački novicijat.
Od 1667. do 1669. studirao je u Grazu filozofiju. Potom je predavao humanističke nauke u Gorici i Zagrebu. Potom je u Grazu četiri godine studirao teologiju te je 4. travnja 1676. zaređen. Godine 1678. postao je profesorom etike u Linzu.
Rattkay je o svojem putovanju iz Europe u Srednju Ameriku i boravku među Indijancima napisao dva vrijedna opširna pisma u kojima opisuje svoj put u misije, te jedno izvješće o pokrajini Tarahumari, u kojem među ostalim opisuje kraj u kojem je djelovao te način života i običaje Indijanaca Tarahumara.
Također je izradio prvi zemljovid pokrajine Tarahumara s ucrtanim misionarskim postajama, španjolskim utvrdama i indijanskim selima (originalni crtež čuva se u Središnjem isusovačkom arhivu u Rimu).
Vrijedan misionar, umro je od posljedica indijanskog otrova, navodno zbog toga što je Indijancima branio običaje koji su se kosili s kršćanskim nazorima. Njegov portret okružen manjim slikama njegova života danas se čuva u depoima Hrvatskog povijesnog muzeja.
